
Prezime Lažeta
Tko su moji preci, odakle su došli, kako su se zvali? Koji su mi bliži, a koji dalji rođaci? To su pitanja koja vjerovatno postavljaju mnogi ljudi diljem svijeta. Pitanja vezana uz bliže odnosno dalje rođake su me mučila od mladosti. Kako sam imao brojnu rodbinu po očevoj, ali i po materinoj lozi, nisam nikada mogao svakoga rođaka odnosno rodicu svrstati na pravo mjesto. Moji pak korijeni, odnosno podrijetlo, počeše me mučiti u pedesetim godinama života. Što iz osobnih unutarnjih poriva što na poticaj najbližih, počeo sam crtati kućice s imenima bližih pa sve daljih i daljih predaka. Nakon nekog vremena postadoh svjestan da sam se otputio u prošlost, umjesto da se bavim sadašnjošću i budućnošću sebe i svoje obitelji. No bijaše kasno. Zarazna bolest koja se širila iz starih knjiga uze maha. Na sreću ili nesreću, moje putovanje u prošlost bijaše ipak, ne mojom voljom, ograničenog dometa. Naime, sačuvani pisani podaci o obitelji Lažeta, odnosno Lažetić, stari su oko 270 godina tako da je moj izlet u prošlost završio s godinom 1725. Postojao je još barem jedan razlog mog bavljenja precima. Bijaše to neki tajanstveni unutarnji poziv da imena svojih predaka izvučem iz starih knjiga na svjetlo dana i time ih otmem tami neizbježnog zaborava. Osjećah to kao vlastiti dug njima kao djeliću višestoljetne povijesti hrvatskog naroda.Podrijetlo obitelji i prezimena Lažeta
Kako je nastalo prezime Lažeta? Odgovor na to pitanje za većinu ljudi je lagan jer prezime Lažeta vežu uz glagol lagati. I ja kao i, vjerojatno, većina mojih rođaka smo kroz život i u raznim situacijama imali mnogo puta određenih neugodnosti koje su bile u svezi s našim prezimenom. Jedan meni drag i uvažen profesor na fakultetu mi je znao reći: ”Kako ti tako dobar dečko, a imaš tako ružno prezime. Promijeni ga”. Jasno da mi nije nikad padalo na pamet da to učinim bez obzira na neugodnosti i “ljepotu” moga prezimena. Važno je kakav si čovjek, a ne kakvo ime nosiš.Čitam knjigu “Leksik prezimena SR Hrvatske”, koju je izdao Nakladni zavod Matice Hrvatske godine 1976. U uvodu autori potanko, uz ostalo, objašnjavaju načine nastajanja prezimena. Jedan od načina je i onaj vezan uz oznake za fizičke i moralne osobitosti. Pomislih, tu mora biti moje prezime. Nema ga. Koliko sam zadovoljan toliko sam i razočaran. Odgovor, gotovo slučajno, ipak nalazim u drugoj knjizi. Prof. dr. Milan Nosić napisao je knjigu “Prezimena zapadne Hercegovine”. Kako se dio obitelji Lažeta u prošlosti odselio u Podbilu, obradio je i to prezime. Evo njegova prikaza nastanka prezimena Lažeta:
(Lazar -> Lažimir -> Laže -> ) Lažeta -> Lažeta
Dakle, današnje prezime Lažeta nastalo je od imena Lazar ili imena Lažimir. Prema mišljenju samog autora vjerojatnije je nastalo od imena Lazar. Kada je u drugoj polovici 16.stoljeća došlo do uvođenja prezimena, imena osoba u najvećem broju slučajeva su bila osnov za nastanak hrvatskih prezimena. U našem slučaju od imena Lazar nastala su nova imena Laže i Lažeta. Na koncu samo ime Lažeta jednostavno je, vjerojatno negdje u 17. stoljeću, prešlo u prezime Lažeta. Prezime Lažetić, koje prvi put susrećemo u Ričicama godine 1725., nastalo je od izvornog prezimena Lažeta i dobio ga je, što je tada bilo uobičajno, stariji sin odnosno sinovi oca Lažete. Također je moguće da je prezime Lažetić nastalo dijeljenjem jedne obitelji Lažeta na dvije obitelji. Pri tome je jedan dio obitelji zadržao osnovno prezime Lažeta, a drugi dio obitelji dobio prezime Lažetić.
Prema popisu obitelji iz 1739. takav primjer je današnje prezime Medvidović. U tom popisu nalazimo i prezime Medvid, kao osnovno prezime, i prezime Medvidović kao izvedeno prezime. Iz matičnih knjiga i drugih spisa koji su mi bili na raspolaganju nedvosmisleno proizlazi da se pod prezimenom Lažetić odnosno Lažeta radi o istoj obitelji. Navodim samo jedan primjer. Godine 1779. Grgo i Katarina Lažetić krizmaju sina Kristofora. Zatim, 23. 11. 1789. vjenčaju se Kristofor Lažeta (ne Lažetić) sin Grge i Pauline Grbavac. U Stanju duša godine 1806. upisan je kao otac obitelji Kristofor Lažetić (ne Lažeta) s pet članova obitelji. U Paricama umrlih župe Ričice upisana je 24. 04. 1835. smrt Kristofora Lažete (ne Lažetića), sina Grge i Katarine Lažete. Kristofor, sin Grge Lažetića, pri krizmi i u Stanju duša ima prezime Lažetić, a pri upisu u Maticu vjenčanih i Paricu umrlih ima prezime Lažeta. Općenito govoreći prezime Lažetić u sačuvanim dokumentima nalazimo u razdoblju od 1725. do 1776. Prezime Lažeta pojavljuje se godine 1776. kada je Grgo Lažeta bio kum Šimunu Sigliću. U razdoblju od 1776. do oko godine 1816. do današnjih dana ostalo je samo prezime Lažeta, dakle izvorno obiteljsko prezime.
Je li obitelj Lažeta od pamtivjeka u Ričicama ili se tu odnekud doselila? Ako se doselila, odakle je došla? Na žalost ne mogu ponuditi odgovor koji je bio utemeljen na materijalnima dokazima, a zaključke bazirane na pričama i predaji ne želim donositi. Usput, predaju o muslimanskom podrijetlu, koju navodi fra Vijeko Vrčić, nisu nikada čuli ni najstariji živi članovi obitelji Lažeta. Među njima ima i onih koji su 1999. (kada je nastao ovaj zapis) navršili 100 godina života.
No vratimo se činjenicama. One govore, kao što je vidljivo iz popisa, odnosno iz starih zemljišnih knjiga sačuvanih u Povijesnom arhivu u Zadru, da se u Ričicama godine1725. nalazi 28 obitelji, a među njima i devetročlana obitelj Ivana Lažetića. Napominjem da je to prvi sačuvani službeni dokument, do sad pronađen, iz kojeg se može nedvosmisleno utvrditi koje obitelji žive u Ričicama svega 8 godina po odlasku Turaka iz Imotske krajine. U ovoj fazi mojeg istraživanja zadovoljan sam i tim podatkom i tom činjenicom, a riješenje zagonetke vezano uz podrijetlo ostavljam za buduća vremena. Nadam se da odgovor negdje postoji u crkvenim spisima ili u spisima generalnih providura u Zadru.
Dok se odgovor ne pronađe, ako se uopće pronađe, navedene činjenice kao i teorija o nastanku prezimena Lažeta navode na zaključak da su Lažete u Ričicama domoroci.
Prvi pisani podaci o obitelji Lažeta
Već je rečeno da nešto škrtih, ali prvih informacija o stanovništvu Imotske krajine dobivamo iz popisa obitelji koje su godine 1685. bježale pred Turcima u područje pod mletačkom upravom. U tom zbijegu iz župe Ričice susrećemo prezimena Bekavac, Butinović, Dujmović, Gujić, Galiotović, Jurić, Jurčić, Tafra (sada Tavra), Manenčić (sada Malenica), Novaković, Pušilović (sada Pušić), Radovan (sada Budimir), Rupčić i Parlov.Nije poznato jesu li neke obitelji ostale u Ričicama i, ako jesu, koje su to obitelji. Pedesetak godina kasnije, kad mletačka uprava dijeli zemlju stanovništvu, iz sačuvanih zemljišnih knjiga po prvi put dobivamo točne i pouzdane informacije o obiteljima koje godine 1725. žive u Ričicama i o broju njihovih članova odnosno broju stanovništva.
Za obitelj Lažeta navedeni popisi odnosno zemljišne knjige su bitne zbog toga što je to prvi pisani, do sada pronađeni, dokaz o postojanju ove obitelji i o njezinu življenju u Ričicama u protekle barem 274 godine.
Iz zemljišnih knjiga nije bilo moguće utvrditi mjesto odnosno pobližu lokaciju prebivališta obitelji Lažeta, no velika je vjerojatnost da je bio Netrub. Slijedeći sačuvani dokument o obiteljima župe Ričice datira iz godine 1739. gdje se spominje obitelj Lažeta, odnosno točnije dvanaestočlanu obitelj Josipa Lažetića. U razdoblju od 1739. do 1761. na žalost nisam pronašao nikakvih pisanih podataka o obitelji Lažeta. No od godine 1761. nadalje dačuvano je dosta pisanih dokumenata u Ričicama, Imotskom, Splitu i Zadru.
U župnom uredu u Ričicama sačuvana je, na žalost dosta oštećena i dijelom uništena, Matica krštenih za razdoblje od godine 1760. do 1820.
Što se tiče mjesta boravka obitelji Lažeta u Ričicama, s velikom vjerojatnošću se može pretpostaviti sljedeći razvoj događaja. Godine 1725. obitelj Ivana Lažetić, a godine 1739. obitelj Josipa Lažetića, živi u Netrubu, mjestu u blizini današnjih Kilića i Grgića. U sljedećih tridesetak godina u obitelji Lažetić rađa se veći broj djece čiji su očevi Lovro, Martin, Mate, Grgo, Andrija, Filip, potom Silvestar, Marko, Kristofor, Jure i drugi. Netrub postaje pretijesan za sve brojniju obitelj Lažetić. Nova lokacija za veći dio njih, ne računajući velike migracije zadnjih tridesetak godina, postade i ostade Buljevka. Točno vrijeme seobe s Netruba na Buljevku nije bilo moguće utvrditi. No potpuno je sigurno da već godine 1806. Lažetići u Ričicama žive na dvije lokacije – u Netrubu i na Buljevki.
Naime, u Stanju duša župe Ričice godine 1806. najprije je upisan Marko Lažetić s članovima obitelji, potom slijedi popis oko 30 obitelji, među kojima su Pipunić, Tavrić, Biloelić, Siglić i drugi. Nakon toga jedna za drugom upisane su obitelji Lažetića Andrije, Mate, Silvestra, Kristofora i Jure. Prema redosljedu popisa obitelji i rasporedu zaselaka proizlazi da je Marko Lažeta, osnosno u ono vrijeme Lažetić, sa svojom obitelji ostao živjeti u Netrubu, dok su ostale obitelji Lažetić prešle živjeti na Buljevku.
Međutim, kao što je poznato, Markovi se potomci sredinom godine 1899. odseliše u Podbilu. Tako da na prvobitnoj lokaciji u Netrubu ne ostade nitko od obitelji Lažetić, odnosno Lažeta.
Rodoslovlje
Nakon što sam završio mukotrpan posao odgonetavanja i prepisivanja potrebnih podataka iz starih matica odnosno parica rođenih, vjenčanih i umrlih u Ričicama, Imotskom, Splitu i Zadru, susreo sam se s tehničkim problemom: Kako što jednostavnije i slikovitije prikazati prikupljene podatke. Želio sam da taj prikaz bude takav da svaki pojedinac može lagano pronaći sebe i svoje izravne pretke. Pored toga pojavile su se i druge dileme i pitanja. Raditi jedno rodoslovno stablo ili više stabala? Ako radim jedno stablo, tko je u korjenu toga stabla, odnosno dokle ići s istraživanjima podrijetla obitelji Lažeta da bih saznao tko je prvi odnosno početni u korijenu toga stabla? Ubrzo sam saznao da tajnu tko je u korijenu rodoslovnog stabla neću nikada razriješiti. Naime, koje god ime stavili u korijen nekog rodoslovnog stabla, uvijek je ta osoba imala svoga oca i svoju majku, a oni opet svoje roditelje. I tako u nedogled, sve do Adama i Eve. Zbog toga, a na temelju raspoloživih pisanih podataka, odlučujem se u korijen rodoslovnog stabla obitelji Lažeta staviti Ivana Lažetića, onoga Ivana koji je godine 1725. od mletačke uprave dobio nekretnine u Netrubu, Barama i drugim lokalitetima župe Ričice* .Vjerojatno je Ivanov sin bio Josip koji je upisan u popis obitelji župe Ričice godine 1739. No i za Ivanovu i za Josipovu obitelj znamo samo broj članova, ali ne znamo imena i srodstvo tih članova. Za razdoblje od 1739. do 1761. nisam pronašao pisanih podataka o obitelji Lažeta. Nadalje, podaci iz oštećene Knjige krštenih župe Ričice za razdoblje od godine 1761., kad se u tim knjigama prvi put spominje prezime Lažeta odnosno Lažetić, do godine 1806. ne omogućavaju pouzdano povezivanje svih upisanih osoba u odgovarajuće rodoslovne cjeline. Tako je i dilema raditi jedno ili više rodoslovnih stabala riješena.
Zbog oskudnih pisanih podataka o stanovništvu župe Ričica, a time i obitelji Lažeta, iz 18. stoljeća, posebno iz prve polovice toga stoljeća, grane rodoslovnog stabla obitelji Lažeta (Lažetić) su ostale nepovezane. Ipak i tako nepotpuno rodoslovlje daje nam određene informacije i pobuđuje zanimljiva razmišljanja. Uz ostalo saznajemo i približno vrijeme u kojem su živjeli naši prvi poznati preci. Procjenu vremena rođenja za Ivana, dakle prvu osobu koja se pojavljuje u rodoslovlju obitelji Lažeta, temeljio sam na sljedećim činjenicama i pretpostavkama: Ivan Lažetić kao otac deveteročlane obitelji dobio je od mletačke uprave 1725. godine zemlju u Ričicama. Kao otac višečlane obitelji mogao je tada imati oko 60-70 godina. Teško je vjerovati da je imao manje od 55 godina, ali je mogao imati i više od 70 godina. Ako je dakle imao oko 65 godina, proizlazi da je rođen oko 1660. godine. Mogao je biti rođen desetak godina ranije ili kasnije što nije bitno za grubu procjenu o vremenu postojanja obitelji Lažeta. Sljedeća osoba u rodoslovlju obitelji Lažeta je Josip Lažetić. Kao otac obitelji upisan je u popis obitelji župe Ričice iz godine 1739. Velika je vjerojatnost da je Josip stariji Ivanov sin koji nakon očeve smrti postaje otac obitelji. Pretpostavio sam da je Ivan imao 30 godina kada mu se rodio prvi sin, pa tako dolazimo do zaključka da je Josip Lažetić mogao biti rođen oko godine 1690.
O Grgi, Andriji i ostalim osobama iz treće generacije obitelj Lažeta već imamo nešto više pisanih informacija. Grgino, Andrijino i Matino stablo (Mate je vjerovatno imao samo kćer Martu), bilo je moguće u potpunosti razviti. Silvestar Lažeta, kojega nalazimo u Stanju duša iz godine 1806. i čija je smrt upisana u Paricama umrlih, mogao bi biti pripadnikom ili treće ili četvrte generacije obitelji Lažeta. Naime, podaci u navedena dva dokumenta su oprečni i navode na zaključak da je Silvestar rođen između 1740. i 1760. godine. Po vremenu rađanja njegove djece prije bi mogao biti 4. generacija obitelji Lažeta. I na koncu posljednja dilema. U rodoslovna stabla obitelji Lažeta upisati ili ne upisati imena majki odnosno supruga, dakle imena osoba koje po krvnom srodstvu ne pripadaju tom stablu. Iako svi radovi koji su mi bili dostupni ne upisuju te osobe, a neki čak ni ženske potomke, ja sam ipak odlučio prikazati ih u rodoslovnom stablu. To je i dio zahvalnosti onima koje su nas rodile i u teškim uvjetima odgajale.
Lažete danas
Što su, tko su, i gdje su danas potomci Ivana Lažetića? Ivana koji je davne godine 1725. sa svojih osam članova obitelji dobio nekretnine u Netrubu i bližoj okolici. Kako je osnovna namjena moga rada bila pozabaviti se precima a ne suvremenicima, to u ovom poglavlju samo ukratko dajem odgovor na pitanje s početka. Držim da je najvažniji dio odgovora na pitanje: “Tko su potomci Ivana Lažetića” dan u rodoslovnim stablima pojedinih obitelji. Lažete danas su djeca u vrtićima, školama i na fakultetima diljem Hrvatske, ratari, zidari, obrtnici, službenici i direktori poduzeća. Lažete danas su i starci i starice u Ričicama i Podbiloj.U brojci od 100 obitelji iz godine 1998. sadržane su i obitelji pojedinih staraca i starica. To donekle uzrokuje niski prosjek od 3.65 osoba po obitelji. Prema popisu Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 23. 7. 1998. Lažete danas broje 359 osoba i žive pretežno na području Splitko-dalmatinske te Zagrebačke županije. Brojka iskazana u gornjoj tabeli je veća jer spomenuti popis nije obuhvatio sve osobe s prebivalištem u inozemstvu. Ono što žalosti današnju generaciju Lažeta rođenih u Ričicama i Podbiloj jest činjenica da na starom ognjištu žive samo starci i starice dok mladost odlazi kao rijeka bez povratka. Valjda je to sudbina svih siromašnih krajeva. Hoće li na starim ognjištima biti ponovnog života, to sam Bog znade.