Porijeklo prezimena i obitelji Knežević

Prezimena Knežević i Knezović pripadaju većoj skupini onih prezimena koja su motivirana nadimcima za vladare, svjetovne upravitelje i upravne starješine a najčešće nazivom seoskog kneza. Njihovu motivaciju, odnosno tvorbu i sudjelovanje osnovne riječi u izrazu i sadržaju prezimena, možemo prikazati na slijedeći način: Knežević ← Knez ( ← knez, poglavar sela ).
U hrvatskoj je godine 2008. živjelo oko 11.100 Kneževića u preko 4.000 domaćinstava. Ono je deveto prezime po brojnosti.
Nikola Mandić, veliki poznavatelj hercegovačkih plemena te autor nekoliko knjiga o rodoslovljima, piše kako u njegovom kraju živi legenda o Kneževićima. Ona kaže da su Kneževići kao plemići živjeli u starom gradu Kruševcu. Pobjegli su pred turskim progonima u Split, a kasnije su se raselili po srednjoj Dalmaciji. Kako su bili starinom iz Kruševca, tamo su se prozvali Krušević i Knežević. Teško je reći koliko istine ima u toj legendi.
No, istina jest da je Kneževića u 18. stoljeću bilo diljem Bosne i Hercegovine.
Prema popisu Hrvata u Bosni i Hercegovini iz godina 1743. i 1768. Kneževića je bilo u slijedećim župama: Livno, Majdan, Komušina, Salinarum, Bila, Mostar, Kreševo, Vodičevo, Bihać, Ivanska i Strepci. Prema tome, praktično iz bilo koje od navedenih župa mogla je u Ričice 1725. doći tročlana obitelj Ante Kneževića. Isto tako, Ante je sa svojom obitelji mogao doći u Ričice i iz neke druge župe Bosne i Hercegovine ali i iz Hrvatske, što je bilo slučaj s ričičkim rodovima Tavre i Dujmović, koji su došli iz omiškog zaleđa. Ipak, ako bi netko iz roda ričičkih Kneževića odlučio tražiti mjesto iz kojega je Ante Knežević došao u Ričice, moja preporuka je da potragu za svojim dalekim precima započne u okolici Sarajeva, pobliže u mjestima Kreševo, Fojnica i Kiseljak.
Naime, proučavajući ričičke rodove, neke više a druge manje detaljno, nisam se mogao oteti dojmu da se pojedina od tih plemena međusobno poznaju već od ranije, možda su se zajedno i doseli u Ričice te tu nastojali živjeti što bliže jedni drugima. To se, po mom mišljenju naročito odnosi na Lekiće, Kneževiće i Paviće.
Tragom tog razmišljanja u spomenutom popisu Hrvata Bosne i Hercegovine potražio sam župe u kojima su tada živjela plemena s prezimenima koja nalazimo i u Ričicama. Iako takvih župa ima nekoliko, posebno se zanimljivom čini župa Kreševo u kojoj 1768. nalazimo slijedeća prezimena: Lekić, Medvidović, Matešić, Martinović, Knežević i Pavić.
Dakle, zadovoljimo se pisanim dokumentom koji nedvosmisleno kazuje da je u Ričicama 1725., na lokaciji Netrub, Ante Knežević sa svojom malobrojnom obitelji od nadležne vlasti dobio kuću i zemlju na trajno uživanje te postao stanovnik Ričica, Imotske krajine i Hrvatske.

KNEŽEVIĆI U RIČICAMA

Nakon što je godine 1717. Imotska krajina oslobođena od višestoljetne turske vladavine, dolazi pod upravu Mletačke republike. Jedan od žurnijih poslova nove vlasti bila je podjela zemlje starosjediocima i doseljenom stanovništvu. Izrađen je prvi katastar naših krajeva, pa tako i sela Ričice, i zemlja podijeljena stanovništvu razmjerno broju članova obitelji i statusu pojedine obitelji.
Godine 1725. tročlana obitelj Ante Kneževića dobiva odgovarajuću površinu obradive zemlje u Ričicama. To je i prvi pisani trag o Kneževićima u Ričicama, a koliko je meni poznato, i u Imotskoj krajini. Prijevod tog zapisa glasi:

3 u obitelji Antona Kneževića 13. srpnja 1757. napravio sam drugu kopiju po naredbi pukovnika
Ivana Furioza. Čestica 25 – Na mjestu Garikovišće, graniči od maestrala Ivan
Lažetić, a od široka Josip Lekić. --------- -:2:199
Čestica 26 – Rečeno Garikovišće, graniči od maestrala Ivan Lažetić, a od široka preko ceste neplodno neobradivo.

--------------------------------------------------------------------------------------------------
-:1:-30 Čestica 27 – Rečene Gize, graniče od široka preko cesta Blaž Lekić, a od levanta neplodno,kamenito i neobradivo i njegova kuća.---------------------------------------------------------------------------- 1:2:136
Čestica 65 – Rečene Mašete, graniče od maestrala potok Žukovec, a od zapada Grgo Ladinkušić.-----3:- :- 42 Čestica 78 – Rečene L. Bare, graniče od grbina potok Žukovec, a od sjeveroistoka potok Sutulija.--- -:2:- --
Čestica 108 –Predinjak,pola čestice A. Bušića, druga polovica Petar Pavić i rečeni Knežević, graniči sa sjevera Bože Budimir, a od široka
Vid Kovačević.--------------------- -:-: 120 -------------------------- 4:7:527

Zahvaljujući katastarskoj karti, koja se čuva u Državnom arhivu u Zadru, može se utvrditi da je obitelj Knežević Ante svoj život u novom zavičaju, ili možda starom ali pod novom vlašću, započela na lokaciji rečenoj Netrub, Slika 3-1, stranica 9. To je lokalitet koji se nalazi približno na lokaciji današnjih Grgića i Kilića te jugoistočno od tih zaselaka uz cestu Ričice – Studenci.
No, kako ćemo kasnije vidjeti a i iz stvarnog života znamo, nemirni duh Kneževića odvest će ih ubrzo iz Netruba na nove lokacije. Slijedeći zapis o ričičkim Kneževićima nalazimo u crkvenom popisu obitelji sela Ričice iz godine 1739.. Na tom popisu je četveročlana obitelj Antona Knezovića. Nije štamparska pogrješka, doista je upisano prezime Knezović, a ne Knežević. Ali, tu je tek početak zavrzlamama koje slijede.
Pritisnuta nezadovoljstvom stanovništva Imotske krajine, Mletačka republika godine 1754. provodi novu raspodjelu zemlje. Popis obitelji sela Ričice, s brojem članova obitelji i pripadajućom površinom zemlje, donosimo u Tablici 8-3, stranica 72. Pažljivo pročitajte popis prezimena, kao što sam i ja čitao originalni zapis. Nema prezimena ni Knežević niti Knezović. Kuda su nestali, upitao sam se.

Vratimo se ričičkim Kneževićima i potražimo ih kroz stare zapise. Popis iz godine 1754. je zadnji u nizu zapisa, takve vrste, iz osamnaestog stoljeća koji nam daju dragocjene informacije o našim davnim precima. Nasreću, sačuvani su i neki drugi dokumenti od neprocjenjive vrijednosti. To su stare dobre matične knjige. Iako su znatno oštećene, pružaju mnoštvo korisnih i dragocjenih saznanja. Zavirimo u njih.
Godine 1793. krsti se Ante Lekić rečeni Knežević,. Roditelji su mu Jure i Ruža Lekić (djevojačko prezime majke nije navedeno, no iz novijih zapisa saznajemo da je ona iz roda Tolića). Sa strane zapisa župnik je napisao: Anton Lekić rečeni Knežević. Ovo je prvi puta da se u starim zapisima pojavljuje prezime Knežević nakon 1739. godine.

Prijevod tog zapisa glasi:
Anton
Lekić
rečeni
Knežević

Ljeto gospodnje 1793 = na 30. travnja Ja fra.Gabriel Batinić, rektor ove crkve svetog Ivana u mjestu Ričice, krstio sam dijete rođeno 10. ovoga mjeseca od supružnika Jure i Ruže Lekić, obadvoje iz župe sveti Ivan Ričice i iz ove domovine i obitelji, ime mu je dano Anton. Njegovi kumovi su bili P.Paško iz Lovreća i Martin Babić iz Studenaca.

Dvije godine poslije, dakle 1795., fra Gabriel Batinić krsti Jakova Lekića rečenog Knežević.
Jakovljevi roditelji su Jure i Birgita Lekić (Birgita je iz roda Ivanko), (8). Takvih i sličnih zapisa, kao na primjer Knežević rečeni Lekić, Lekić Knežević, Lekić i samo Knežević, u matičnim knjigama župe Ričice nalazimo do polovice 19. stoljeća.
U matičnim knjigama župe Ričice prvi puta se pojavljuje prezime Knežević, bez dodataka Lekić, godine 1824. kada se rađa Cvita Knežević čiji su roditelji Paško Knežević i Anđa Ledić. Međutim, ričički Kneževići se u matičnim knjigama pojavljuju i pod prezimenom Knezović, što je dodatno kompliciralo i otežavalo praćenje roda Kneževića i izradu njihova vjerodostojnog rodoslovlja. Navesti ćemo samo jedan upečatljiv primjer.
Godine 1795. krsti se Jakov Lekić rečeni Knežević od roditelja Jure i Birgite Lekić (djevojačko prezime majke nije navedeno).

Godine 1798. krsti se Mate Lekić od roditelja Jure i Birgite Lekić. Godine 1825 vjenčaju se Mate Knezović, ( roditelji su mu Jure Lekić i Birgita Ivanko), i Iva Kovač Mijina.
I na koncu, 1874. u 75. godini života umire Mate Knežević. Matini roditelji su Jure Knežević i Birgita Ivanko.
Mate se, kako je vidljivo, rađa i krsti pod prezimenom Lekić, vjenčaje pod prezimenom Knezović a umire kao Mate Knežević. Dakle, na primjeru Jure i dvaju mu sinova, Jakova i Mate, vidimo kako jedna te ista obitelj u samo dva naraštaja dolazi pod različitim prezimenima: Lekić, Lekić rečeni Knežević, Knezović, i na koncu Knežević.
I sada odgovor na pitanje, kuda su 1754. nestali ričički Kneževići. Nisu nikuda otišli. Pojavljuju se pod prezimenom Lekić, stranica 72.,Tablica 8-3, redni broj 24. Ante Lekić, u čijoj je obitelji tada bilo 11 čeljadi, je zapravo Ante Knežević, onaj isti Ante iz 1725. i 1739.

KNEŽEVIĆI NA RAZLIČITIM LOKALITETIMA U RIČICAMA

Kao što je već rečeno, tročlana obitelj Ante Kneževića se 1725. nastanila u Netrubu. Možda nije slučajno da su se u Netrubu tada nastanile i obadvije obitelji Lekića, Blaževa i Josipova. Čini se, naime, da je to početak nekog neobjašnjivog zajedništva ovih dvaju rodova. Ili, možda, nastavak nekad i negdje stvorenog prijateljstva.

Do konca 18. stoljeća broj obitelji i stanovništva se povećava. U Ričice dolaze i neki novi rodovi. Na početku 19. stoljeća izvršen je prvi popis stanovništva sela Ričice, (9). Iz njega saznajemo da je te godine u Ričicama bilo 119 obitelji i 785 duša. No, iz tog popisa možemo saznati i približan raspored te grupiranost pojedinih rodova.
S popisom obitelji se očito započelo u Bušanjama i Donjem Polju. Nakon popisa šest obitelji Parlova, upisane su dvije obitelji Medvidovića u Sridi Sela. Potom slijedi popis šest obitelji Lekića, a nakon toga popis osam obitelji Budimira. Među tih šest obitelji Lekića su dvije obitelji Kneževića, ali pod prezimenom Lekić. Iza Budimira upisana je jedna obitelj Lekića a zapravo se radi o Žuljićima. Iza toga slijedi popis šest obitelji Pavića pa, ponovno, popis deset obitelji Lekića.
Prema redoslijedu popisa i grupiranosti obitelji, može se pouzdano zaključiti da su na lokaciji današnjih Kneževića, južno od župne crkve u Ričicama godine 1806. živjele zajedno rodovi Kneževića i Lekića te jedna obitelj Matišića. Po broju duša prevladavali su Kneževići, što je vjerojatno bilo presudno za buduće migracije.

Godine 1835., u vrijeme druge austrijske vladavine, izrađen je Katastar Ričica a u sklopu njega veoma precizne katastarske karte, (10), koje nam pružaju mnoštvo dragocjenih informacija. Iz tih mapa, u kontekstu ovog razmatranja, možemo vidjeti formirane zaseoke koji su se uglavnom održali do današnji dana, (Slika 3-3), stranica 13. Uz katastarske karte izvršen je i popis obitelji i popis kuća. Svaka kuća je dobila svoj broj i pripadala je određenom vlasniku, glavi obitelji, Tablica 8-5, stranica 76. Nažalost, i u ovom popisu kao i u onom iz 1754. obitelji iz roda Kneževića upisane su pod prezimenom Lekić. Međutim, zahvaljujući matičnim knjigama, podacima u Stanju duša sela Ričice iz 1806. i 1819. i već gotovo definiranom rodoslovlju Kneževića, mogao sam pouzdano utvrditi koji kućni brojevi pripadaju obiteljima iz roda Kneževića a time i u kojem zaseoku su nastanjeni. Izvjesna nesigurnost proizlazi iz, ponegdje, teško čitljivih brojeva kuća na mapama zaselaka.

IMA NEKA TAJNA VEZA

Tako bi se na simboličan način mogao opisati odnos između ričičkih rodova Kneževića i Lekića. Godine 1725. jedna obitelj Kneževića i dvije obitelji Lekića žive u Netrubu. U popisu obitelji banderije Pušić, obitelj Antona Kneževića upisana je pod prezimenom Lekić. Kroz najstarije matične knjige župe Ričice iz 18. stoljeća Kneževići se pojavljuju pod prezimenom Lekić te rjeđe pod složenicom Lekić rečeni Knežević ili Knežević rečeni Lekić.
Godine 1819., dvije obitelji iz roda Kneževića upisane su pod prezimenom Knežević Lekić a tri obitelji pod prezimenom Lekić. U Upisniku kuća i posjednika katastarske općine Ričice godine 1835., svih sedam obitelji iz roda Kneževića upisane su pod prezimenom Lekić.
Tijekom prve polovice 19. stoljeća prezime Knežević samostalno ili kao složenica Knežević rečeni Lekić se sve češće pojavljuje u matičnim knjigama župe Ričice.
U drugoj polovini 19. stoljeća pa do današnjih dana, obitelji iz roda Kneževića upisuju se pod tim prezimenom uz veoma rijetke iznimke.
Sve što je naprijed rečeno za odnose prezimena Knežević – Lekić, moglo bi se reći da vrijedi i za odnose prezimena Knežević – Knezović s time da se prezime Knezović pojavljuje u znatno manjem broju slučajeva nego prezime Lekić.

RAZLOZI UPOTREBE PREZIMENA LEKIĆ I KNEZOVIĆ

Upotrebu prezimena Knezović umjesto Knežević dade se relativno lagano razumjeti i opravdati. Naime, i jedno i drugo prezime nastalo je iz osnovne, odnosno motivirajuće riječi knez pa je samo pitanje načina kako netko iz te osnovne riječi, izgovara prezime: Knez-ović ili Knež-ević. Naši ričički Kneževići, za razliku od proloških Knezovića, izabrali su i zadržali svoj način tvorbe prezimena. No na pitanje zašto su ričički Kneževići tijekom približno 100 godina, od oko 1750. do 1850., upotrebljavali prezime Lekić, teško je dati pouzdan odgovor.

Možda odgovor treba tražiti u činjenici da su tijekom toga razdoblja živjeli pretežno u blizini jedni drugih pa i u istim zaseocima te da su obitelji i čeljad iz roda Lekića bile brojnije od onih iz roda Kneževića. Na to donekle upućuju i zapisi iz najstarijih matičnih knjiga gdje su župnici veoma često, sa strane teksta, dopisivali „Lekić rečeni Knežević“ kako bi se znalo da se radi o rodu Kneževića a ne Lekića. Pored svega treba imati na umu i činjenicu da su u tom razdoblju prezimena bila još dosta nestalna i promjenljiva.
Koji god razlozi bili navedenim kombinacijama, činjenica je da su Kneževići, za razliku od mnogih rodova, uspješno prebrodili sve opasnosti gubitka vlastitog identiteta i do današnjih dana zadržali svoje početno prezime iz 1725., prezime Knežević.

KNEŽEVIĆI DANAS

Došli su 1725. u Netrub u Ričicama. U njemu se manji broj njih zadržao slijedećih stotinjak godina. Drugi su otišli na nove lokacije u Ričicama i u Podbiloj. I prvobitna i nove lokacije bile su im samo odskočne daske za nove seobe u potrazi za novim izazovima i boljim uvjetima za život.
Na početku, u Netrubu, bila je jedna tročlana obitelj. Od tada do danas Antini muški potomci sklopili su oko 200 bračnih zajednica iz kojih se rodilo više od 600 djece.

Antinih Kneževića danas ima diljem Republike Hrvatske , Bosne i Hercegovine te u nekim državama Europe.
Malo ih je u Ričicama i u Podbiloj a više u Zagrebu, Splitu, istočnoj Slavoniji te drugim gradovima i selima Lijepe naše. No, takva je sudbina i drugih ričičkih rodovima.

Materijal je preuzet iz knjige: „Rodoslovlje ričičkih Kneževića“ autora Milana Lažete