
Porijeklo prezimena “Parlov”
Nije jasno porijeklo prezimena “Parlov”. U poznatom Rječniku hrvatskog i srpskog jezika, objavljenom u izdanju JAZU, Zagreb, 1924-1927, prezime “Parlov” se uopće ne spominje. Isto tako se ne spominje u knjizi Milana Nosića, posvećenoj prezimenima zapadne Hercegovine (Rijeka, 1986). Leksik prezimena SR Hrvatske, objavljen u Zagrebu 1976, donosi prezime “Parlov”, ali ne i kako je nastalo. Leksik navodi da je najviše Parlova u Ričicama kod Imotskog i to 222 u 74 obitelji; potom u Slivnu kod Imotskog 70 u 11 obitelji; jedna se obitelj nalazi u Babinoj Gredi, jedna u okolici Bjelovara, jedna kod Gradiške, po jedna u Imotskom, Molatu kod Zadra i Zagrebu.Navedeni popis je rađen između 1959. i 1964., a zna se da su navedene pojedinačne obitelji u Babinoj Gredi, Gradišci i drugdje doselile iz Ričica ili Slivna. Kako su i Parlovi iz Slivna ustvari Parlovi koji su se tek nakon oslobođenja Imotske krajine naselili u Slivno, izgleda da su svi nositelji prezimena Parlov porijeklom iz Ričica. Znamo, primjerice, da je prezime “Parlov” već gotovo stoljeće i pol prisutno u okolici Travnika, a nešto manje u Zavidovićima i Tomislavgradu. Iz sačuvane usmene predaje, ali i pisanih dokumenata znamo da je i njihovo porijeklo u Ričicama.
U plemenu Parlova iz Ričica postoji tradicija po kojoj bi prezime “Parlov” nastalo od talijanske riječi “parlare - govoriti”. Naime, prema navedenoj tradiciji prije nekoliko stoljeća u Ričice su došli venecijanski geometri. Tražili su prevoditelja kako bi se
sporazumjeli s lokalnim stanovništvom. Našao se jedan koji je znao nešto “parlati - govoriti” te da je tako nastalo prezime “Parlov”. Čini se da u toj tradiciji ima istine. Razgovor s jednim poznatim onomastičarem dodatno je potvrdio postojeću predaju, jer i dotični onomastičar smatra da je prezime “Parlov” vjerojatno romanskog (talijanskog) porijekla. Premda se prezime “Parlov” ne spominje ni u Bosni ni u Hercegovini u predturska vremena, nastojao sam provjeriti nije li nastalo iz kakve turske riječi. U turskom jeziku najbliže riječi “Parlov” su riječi: parali (= imućan, dobrog stanja); parlaisati (= svijetliti se, sjajiti se); parlak (= sjajna koža). Teško je povjerovati da je prezime “Parlov” nastalo iz kakva turcizma. Ta vjerojatnost je još manja jer se, kako rekosmo, nigdje u Bosni i Hercegovini ne spominje prezime “Parlov”. Ono je tek kasnije došlo u Bosnu (Travnik, Zavidovići, Tomislavgrad).
Parlovi kroz povijest
Prvi za sada poznati spomen prezimena “Parlov” je s konca 17. st., naime iz godine 1686., kada se u jednom dokumentu nabrajaju plemena koja su iz Imotske krajine bježala pred Turcima. Ako su Parlovi, s ostalim obiteljima, bježali pred Turcima iz Ričica, to znači da su u Ričicama bili nastanjeni i prije dolaska Turaka. Jesu li Parlovi doselili u Ričice i kada, ili su u Ričicama prebivali stoljećima kao domaće stanovništvo, vjerojatno će ostati nepoznanica jer iz tog vremena ne postoji baš obilje sačuvanih dokumenata koji bi nam mogli progovoriti o porijeklu plemena Parlova, a isto vrijedi i za većinu drugih ričičkih plemena. Tradicija u Parlovima govori da su Parlovi za vrijeme zbijega bili smješteni u selu Kučiće, u blizini Omiša, i to kod obitelji Tomasovića. Nakon oslobađanja Imotske krajine od Turske vlasti (1717.) neka su se plemena vratila na svoja ognjišta, neka su nova doselila iz Hercegovine, a neka su ostala u mjestima gdje su bili izbjegli. Primjerice, veliki dio Tavra iz Ričica je ostao u mjestu kamo su izbjegli te su promijenili prezime Tavra u Mimice. Nije jasno jesu li u vrijeme zbijega pred Turcima sve obitelji napustile Ričice ili samo neke ili su možda ostali dijelovi pojedinih obitelji.Pri raspodjeli zemlje, koju je vršila mletačka vlast nakon povratka Imotske krajine pod vlastitu upravu, među obiteljima koje su se vratile u Ričice te koje su dobile zemlju od mletačke vlasti spominje se i Ivan Parlov s nekoliko članova obitelji. Ričice su, do 1734., bile dio župe Proložac kao samostalna, izložena kapelanija. God. 1734. župa Ričice se je odijelila od župe Proložac.
U dokumentima župnog arhiva u Prološcu nema spomena o Parlovima. Prvi spomen Parlova u crkvenim knjigama župe Ričice je u Matici krštenih iz 1762. godine. Naime, u Matici krštenih piše da je te godine, 12. IV., krštena Marta Parlov, kći oca Jure i majke Lucije. Kuma na krštenju je bila (ime kume je nečitljivo) kći Ante Ivankovića. Svi iz Ričica. Krstitelj je bio župnik fra Bernardin Majić. Malo više podataka o Parlovima nalazimo u knjizi Stanje duša. Nažalost, ričičko stanje duša se vodi tek od 1806., i to neredovito.
Jure je imao brata Ivana koji je 1806. imao 62 godine. Ante je 1806. imao 35 godina, a uz ženu imao je dva sina i dvije kćeri. Vjerojatno se je odvojio od jedne od spomenutih obitelji ili je na čelu obitelji naslijedio umrla oca. Marko (73 god.) je imao dva sina. Frane je imao dva sina i kćer. Tomina obitelj je bila najbrojnija. Toma je imao petero braće: Matu, Grgu, Antu, Josipa i Vitu. Jure, Marko i Toma rođeni su između 1733. i 1746. Što su bili jedan drugome i što su bili prvospomenutom Ivanu, možemo samo nagađati. Zanimljivo je da je u prvoj, Jurinoj obitelji, glava obitelji bio Jure koji se izgleda nije ženio ili mu je umrla žena bez poroda. Sljedeće zapisano stanje duša je iz 1819. godine. Opet se spominje samo pet obitelji. Doneseni podaci nisu posve pouzdani. Primjerice, za Tomu, glavu obitelji, navodi se da ima 70 godina, a 1806. je imao 60. Dakle, 1819. trebao bi imati 73 godine.
U razdoblju od 1806. do 1819. došlo je do promjena u gotovo svim obiteljima. Glave obitelji su pomrle, a naslijedili su ih najstariji sinovi. Broj članova u obitelji je ostao uglavnom isti. Do promjena dolazi u stanju duša iz 1824. godine. Tada je u Parlovima bilo 6 obitelji. Od Tomine obitelji odvojila su se dva brata. Obitelj je očito postala prevelika. U Tominoj je obitelji 1824. bila 21 duša, a uz Tomu u obitelji su ostali Grgo, Josip i Vitina udovica Manda s dvoje djece. Od obitelji su se odvojili Ante (64 god.), koji je postao glava obitelji i nije imao djece, Mate (74 god.) te Matin polubrat Pave. Obitelj je brojila 18 duša. Čini se da se je prvo ognjište u Parlovima nalazilo u kući “priko potoka”, tj. u kući u kojoj su živjeli “Šimunovci”.
Iz te kuće su se braća odvajala te počela graditi kuće s ove strane potoka. Kako se je koja obitelj odvajala tako je gradila vlastitu kuću u smjeru juga, sjevera i istoka od “rodne kuće”, gotovo u koncentričnim polukužnicama. Položaj kuće je, naravno, ovisio o terenu, ali i o zemljištu koje se je dobijalo odvajanjem od kuće “matice”. Tako je jedan ogranak “Šimunovaca” dospio do na kraj sela, jer u blizini više nije bilo slobodnog zemljišta.
Nadamo se da ćemo u posebnoj knjižici uspjeti prikazati kako su se razvijale obitelji u Parlovima od one početne Ivanove, tj. od onih početnih pet (5) do brojnih današnjih obitelji. Nama je sada važno znati da svi Parlovi potječu od jednog korjena koji je, Božjim blagoslovom, izrastao u snažno i veliko stablo s brojnim granama. Dakle, od početne Ivanove obitelji danas postoje: Cvitanovići, Dirimovići, Rošušići, Pavlovići (svi su iz iste loze); Lukići, Marići (iste loze); Ivušići, Zekići, Benušići (iste loze); Zubanovići, Petraši, Bikanovići (iste loze); Colići, Jukini, Šćekini, Ivankovi, Malenice (iste loze); Mrkići, Glavarevići.
Parlovi u sadašnjosti
Danas su Parlovi zaselak iz kojeg su potekli svi koji nose prezime Parlov - gotovo opustjeli. U Parlovima danas zastalno živi 12 osoba. No, Parlovi nisu samo prazne i opustjele kuće u rodnim Parlovima. Parlovi su danas nadasve žive obitelji koje žive diljem svijeta, izgrađujući svoju i tuđe zemlje, ali uvijek čuvajući spomen na rodno selo. Kratak posjet Internetu pokazuje da Parlova ima od Argentine (jedna zastupnica u Parlamentu), do SAD-a, od Švedske (pjevač u popularnoj pop grupi) do Australije (biznismeni, građevinari). Kad je riječ o Hrvatskoj Parlova ima u gotovo svim većim gradovima Lijepe naše.Koncem 19. st. i početkom 20. nekoliko obitelji iz Parlova (Zubanovići) se je odselilo u Zavidoviće. Ratni vihor posljednjeg rata u BiH-a iselio ih je iz Zavidovića. Vratio ih se je malen broj. Iselili su se, kako doznajem, uglavnom u SAD. U Tomislavgrad su se 20-ih godina 20. st. odselili Glavarevići. Dobar dio je potom iz Tomislavgrada odselio u Zagreb i Split. Danas ih u Tomislavgradu ima nekoliko obitelji. U BiH-a Parlova ima još u okolici Travnika. O njima postoji predaja u Parlovima. Naime, predaja kaže da su potekli od Jakova koji je “učio za fratra”, ali je napustio zvanje, oženio neku bogatu udovicu te se odselio u Bosnu. Osobno sam veoma skeptičan prema sličnim obiteljskim predajama. No, odlučio sam malo provjeriti predaju o “fra Jakovu”. Priča nije bez osnove. Naime, u popisu polaznika franjevačke gimnazije u Imotskom iz 1820. spominje se i Jakov Parlov iz Ričica, koji je tada imao 18 godina.
Jakov je vjerojatno prešao na daljnje školovanje u Sinj, gdje je upoznao “bogatu udovicu” te se njome oženio. Kako bi zbog napuštanja zvanja u ono vrijeme teško mogao naći posao i živjeti u Dalmaciji, Jakov se je odselio u u Bosnu, koja je bila pod turskom vlašću. Od navedenog Jakova danas postoji nekoliko obitelji Parlova u okolici Travnika.
Prezime je Parlov nadasve proslavio poznati boksač Mate Parlov. Poradi mlađih čitatelja spomenimo da je bio olimpijski pobjednik iz Muenchena te europski i svjetski prvak u boksu. O Mati i njegovim športskim uspjesima biti će riječi o jednom od narednih brojeva Ričica. Danas su Parlovi ugostitelji, građevinari, inženjeri, pravnici, biznismeni, ali i sveučilišni profesori.