RIČIČKA

21. noć Ričica, Podbile i Podzavelima

 |  17. listopada 2023.  | 

U organizaciji Zavičajne udruge SVETI IVAN RIČICE – Zagreb i Zavičajne EKO udruge Ričice u Zagrebu je u petak 6. listopada 2023. godine održana 21. noć Ričica, Podbile i Podzavelima. Nakon trogodišnje stanke s radošću su se građani grada Zagreba koji svoje korijene vuku iz Ričica kraj Imotskoga, kao i mjesta Gornjih Ričica (Podbile i Podzavelima) danas u Hercegovini, odazvali na ovo tradicionalno godišnje druženje i zajednički susret u Zagrebu.

Dvadeset i prva noć Ričica, Podbile i Podzavelima započela je, kako to i priliči, sv. misom koju je u kapeli župe bl. Ivana Merza u Španskom predslavio prof. dr. don Mladen Parlov. Tom prigodom don Mladen je istaknuo važnost ovakvih druženja i godišnjih susreta iseljenih Ričičana, Podbiljana i Podzavelimara koji u srcu nose svoj rodni kraj. Poslije sv. mise slavlje se nastavilo u hotelu „Antunović“ gdje se uz mnogobrojne goste i uzvanike okupio neočekivano velik broj Ričičana i njihovih prijatelja te se tražila karta više.

Uzvanicima i gostima obratila se nova predsjednica Zavičajne udruge gospodična Elza Parlov i u svom kratkom prigodnom govoru svima zahvalila na dolasku i posebno istaknula humanitarni rad ričičkih udruga koji će se uz pomoć dobrih ljudi i organizacija, za nadati se, nastaviti i u budućnosti.

Saborski zastupnik gospodin Marko Pavić osvrnuo se kratko na temu sanacije ričičke brane potvrdivši obećanje Hrvatske vlade i Splitsko-dalmatinske županije da će taj projekt uskoro u realizaciju.

I ove su se godine organizatori ovoga tradicionalnoga druženja pobrinuli da večer protekne u savršenom ambijentu uz ugodnu zabavu i „domaću atmosferu“ kako to i doliči našim ljudima i krajevima, a dvoranom se čula i ganga, igrala šijavica, a nije izostala ni tradicionalno bogata tombola na kojoj je podijeljeno preko sto vrijednih nagrada.

Posebnu zahvalu organizatori upućuju glavnom sponzoru ovoga uistinu vrhunskog događaja „Hrvatskoj pošti“ koja je svojim izdašnim „expres paketom“ umnogome pridonijela da ovogodišnju „Noć Ričica, Podbile i Podzavelima“ svrstamo u red najbolje organiziranih događanja ovoga tipa u gradu Zagrebu, a koji je uz pomoć ovoga važnoga i velikoga sponzora dobio novi smisao, ispunio svrhu i oduševio sve nazočne, koji su i tijekom večeri glavnom sponzoru Hrvatskoj pošti uputili veliki i dugi pljesak.

U foajeu dvorane Tomislav u hotelu Antunović naš portretni karikaturist gospodin Milan Lekić Lex postavio je izložbu slika gospođa Mire Lekić-Knežević i Ljubice Lekić, koje su cijeloj ovoj večeri pružile jednu posebnu intimnu ugodu.

Ovakvo događanje za pamćenje s daškom autentičnosti, kulture i urbanizma nije moguće organizirati bez materijalne potpore i drugih mnogobrojnih sponzora i donatora koji svojim donacijama i sponzorskim doprinosom redovito pomažu i prate potrebe Ričičana organiziranih u svoje Udruge. Uz Hrvatsku poštu, glavnog sponzora ovogodišnje 21. noći Ričica, Podbile i Podzavelima, svima njima organizatori od svega srca zahvaljuju ističući ponaosob tvrtke i pojedince; Feria projekt, C.I.O.S. d.o.o., Club 05 d.o.o., OPG Čobanković Ilok, Općina Proložac, Odvjetničko društvo Kovač i partneri, gospoda Tomo i Zdravka Budimir, Promet d.o.o., Primat Logistika d.o.o., Merkat media, Meggle Hrvatska, Hangout d.o.o., gospodin Leo Topić, gospodin Jakov Stanišić, gospodin Milan Lekić Lex, Luiva – metali d.o.o., Pršutana Gradina, gospođa Suzana Hančić, Galeb dalmatinska trikotaža d.d., gospodin Zlatan Dujmović, ŠM-Čubrić d.o.o., Vinarija Grabovac, Vinarija Đuzel, Vinarija Jerković, Vinarija Katich, Vinarija Matković, Vinarija Sušić, gospodin Mario Lončar…

Još jedna izuzetna i pamtljiva večer u Zagrebu na zadovoljstvo i radost iseljenih Ričičana i Donjih i Gornjih tj. Podbiljana i Podzavelimara, a organizatorima na čast. Do sljedeće Noći Ričica, Podbile i Podzavelima svima božji blagoslov.

Vinko Pavić

PREDSTAVLJANJE ZBIRKE PJESAMA

Zrela ikavska zbirka “Ričički memento” Vinka Pavića

 |  18. kolovoza 2022.  | 

U crkvi svetog Ivana u Ričicama 14. kolovoza 2022. predstavljena je šesta zbirka, ukupno osma knjiga Ričički memento Vinka Pavića, objavljena u nakladi varaždinske kuće Tonimir i imotskog ogranka Matice hrvatske. O knjizi čiji naslov prožima i lokalno i univerzalno govorili su Mara Pezo, don Mladen Parlov i Mladen Vuković, stihove je čitala Tonka Parlov, program je vodila Elza Parlov, a u glazbenom dijelu programa flautu je svirala Ana Kujundžić uz glasovirsku pratnju Ivana Glibote “Crnoga”.

Zbirka u tri ciklusa donosi 87 pjesama i cijela je ispisana u zavičajnoj ikavici, najčešće u katrenima s rimovanim drugim i četvrtim stihom, u ritmu osmerca, deseterca i dvanaesterca, a popraćena je fotografijama Suzane Budimir i arhiva Ivice Pavića Jukina.

Autor se vraća u svoje djetinjstvo provedeno u Ričicama, i ostajući u duši veliko dijete, trga od zaborava stare običaje i navade naših baka i djedova, umače stih u narodnu mudrost, pučke izreke i gange, opisuje kršćanski odgoj djece i tvrdu vjeru njihovih roditelja, a mnoge pjesme popraćene su rječnikom danas manje poznatih riječi i lokalizma. Tako mu poetske slike imaju i dodatnu etnografsku vrijednost, a što se zbirka bliži kraju sve je vrckavija, duhovitija i šaljivija, jer je Pavić opisao seoske zgode i anegdote, ne krijući ni svoj satirični bič kojim šiba ljenčarenje, pijančevanje, blebetanje, pomodarstvo i druge ljudske poroke.

Predgovor zbirci napisala je Mara Pezo koja zaključuje: Ova zbirka, mogla bi za svog autora reći ono što reče njemački filozof i jezikoslovac Wilhelm von Humbolf: „Jezik – to sam ja.“ Pjesniku Paviću, riječ pero oštri. Veliko bogatstvo vokabulara u ovoj zbirci, zasigurno je nepozna­nicom današnjoj mladeži. Znaju li možda značenje: cirlika, što je šuverin, paver, pišćac, tarana, mrginj, vučija, ređipet! … Ako ovom leksičkom bogatstvu pridodamo slikovitost pjesničkog izraza u simbolici i metafori, onda ne čudi što pjesnikovi Ričičani mogu najglasnije ,,soriti”gangu koja se u istoimenoj pjesmi u nemirnom glagoljanju (24 svršena glagola) razlila u duše i srca pjevača i pukla u „glasno trajanje” i poput Vrbice, „zorom orošena, u sve čežnje usanjana.”

Zbirkom RIČIČKI MEMENTO, pjesnik, Vinko Pavić iščupao je iz prošlosti dragocjenost jezičnog blaga i svojom inventivnošću sagradio jezični toranj do te mjere da riječ zapretana i zaboravljena, neovisno je li turskog ih talijanskog podrijetla, biva baštinskom vrjednotom lokalnog, ričičkog tla. Oteo ga zaboravu, ostavlja ga na dar novim generacijama i novim rječnicima, kao neprocjenjiv doprinos u korpusu sveobuhvatne hrvatske, jezične baštine.

Donosimo i tekst dr. sc. don Mladena Parlova na predstavljanju: “Netko reče da se najdublje i najsadržajnije životne stvarnosti najbolje izriču tako da se o njima šuti. Naime, ono najdublje i najživotnije u ljudskom životu bliži se pragu neizrecivoga; zato je valjda najbolje o tome šutjeti. Doista, iskustvo nam veli kako ponekad više kaže smiješak na licu, suza u oku, stisak ruke i zagrljaj negoli tisuću riječi. Ipak, govoriti se mora jer je riječ ono čime se čovjek izriče, određuje i samoodređuje. Šutnja i riječ ne stoje jedna drugoj nasuprot, nego idu jedna s drugom, ruku pod ruku. Riječ se rađa iz šutnje, a istinska riječ budi i poziva na šutnju, na razmišljanje, na strahopoštovanje. Ubiti, samo riječi začete i rođene u šutnji riječi su koje govore, koje nešto kažu, poručuju, pozivaju i izazivaju.

Pjesnici su sluge Riječi i riječi. I kad njima vješto barataju svjesni su da su sluge, a ne gospodari riječi; svjesni su da su im riječi darovane. Pjesnici znaju da zadnji znak u pjesmi nije točka ni uskličnik, nego zarez i upitnik. Pjesnici su vječita djeca koja se čude nad životom i svijetom. I nama pomažu da, dok čitamo njihove pjesme, zaplovimo morima na kojima dosad plovili nismo, da putujemo svijetom kojega dosad vidjeli nismo. Pjesnici nas vode u prostranstva duha, svijeta nutarnjega, u prostranstva šira, dublja i dalja i od svemira cijela. Pjesnici su nam potrebni jer kako bismo bez njih letjeli, kako bismo bez njih sanjali, kako bismo bez njih ponovno djeca postali. A ako ne postanemo poput djece ne ćemo u kraljevstvo Božje ući. Pjesnik je dijete koje titrajima svoga srca naslućuje i dodiruje ono što svako srce u svojim dubinama želi, naime dodir beskraja, dodir Svega.

Pjesmom se u malo riječi puno kaže. Pjesma, poezija je oruđe i oružje pjesnika; oruđe i oružje kojim se drugoga, čitatelja, želi ne poraziti nego susresti, do istog iskustva dovesti, istom cilju usmjeriti, isto bratstvo uspostaviti. Padaju mi na pamet riječi Tina Ujevića iz „Pobratimstva lica u svemiru”, kako nitko nije sam, kako ima i drugih nego ti koji nepoznati, od tebe žive tvojim životom. Svi smo povezani, jedni na druge usmjereni; čovjek na čovjeka; čovjek na svako stvorenje i stvorenje na čovjeka. Znali ili ne znali svi smo jedno, jedan u Kristu, kako bi rekao sv. Pavao. Tu, duboku, životnu istinu pjesnici znaju; znaju za nju i kad o njoj šute, kad o drugim stvarima pjevaju, kad stihove sriču.

Zbirka pjesama Ričički memento šesta je zbrka poezije Vinka Pavića. Vinko je možemo reći bez imalo pretjerivanja ili lokalpatriotizma ili lažnog ponosa i skromnosti, jedan od najboljih i najvećih živućih hrvatskih pjesnika. Na raznim natječajima poezije, bilo da je riječ o duhovnoj, domoljubnoj ili poeziji općenito, Vinko je dobitnik više različitih nagrada, uglavnom prvih. Svoje rodne Ričice Vinko je zadužio ne samo brojnim prilozima koje svake godine objavljuje u župnom listu, nego i s dvije monografije, Ričička škrinja uspomena te Povijest i rodoslovlje ričičkih Pavića. Pjesmama iz zbirke Ričički memento Vinko nas vodi u svoje i naše Ričice, ili bolje reći Ričice naših djedova i baka, Ričice koje su mu trajno osvojile dušu i kojih se ne može, a i ne želi riješiti; Ričice u kojima uvijek iznova nalazi sebe, ili bolje reći onaj komadić duše koji mu je potreban da bi se osjetio cjelovit, da bi se osjetio životan i živ. Svojim pjesmama Vinko nas vodi u sjećanja svoga djetinjstva, u prostranstva života svakodnevnoga, a koji krije klicu vječnosti. Čitajući njegove stihove poželimo i sami pjesnici postati, riječima lijepo baratati, stihove sricati, dušu otkrivati. Ah, kako je lijepo pjesnik biti! Kako je lijepo riječju sebe i druge zatraviti! Kako je lijepo dušu otvoriti pa da iz njezinih dubina šikne krik, vapaj, uzvik i usklik prema rodnoj grudi, prema djedovini, prema blizini i daljini skrovitog i otkritog.

Poštovani uzvanici ovog predstavljanja, uzmite i čitajte ovu sjajnu zbirku poezije. Uzmite i pijte s izvora bistroga, nezamućenoga. Uzmite i utažite žeđ za ljepotom što gori u srcu svakoga od nas. Srknite stih i dva pa još jedan pa ožednite još više, još dublje, do točke da se, u svakome od nas, u dubinama našim izvor probudi, da poželimo pjesnici postati, da se usudimo pjesnici biti, i sanjati o dobrome, o lijepome, o djedu i baki, o čovjeku znanu i neznanu, sanjati o svojim Ričicama, boljim i ljepšim nego onima naših baka i djedova.”

https://www.imotska-krajina.hr

TURNIR U RIČICAMA

DRUGI MEMORIJALNI TURNIR "Marijan Parlov Braco"

 |  18. kolovoza 2022.  | 

U nedjelju 14. kolovoza na "Športsko-rekreacijskom centru" u Ričicama održan je drugi memorijalni turnir u "cage nogometu" nogometu u čast preminulom hrvatskom branitelju Marijanu Parlovu - Braci, po komu je ovaj ŠRC u zaseoku Parlovi i dobio ime.

U kolovozu prošle godine "Zavičajna udruga sveti Ivan Ričice - Zagreb" podržala je izgradnju i uređenje cage - ball igrališta. Tada je igralište zahvaljujući brojnim donatorima i entuzijastima asfaltirano i ograđeno, no nažalost zbog nedostatnih sredstava ne i potpuno dovršeno po svim onim sportskim uzusima.
U svibnju ove godine pokrenut je projekt potpunog uređenja igrališta postavljanjem umjetne trave i zaštitne obloge. Ukupna investicija ovih troškova iznosila je 78.325 kn.
Zahvaljujući donacijama "CIOS GRUPE d.o.o." te prijavom ovoga projekta pod nazivom "Športom svijetliti" na natječaj najvećeg hrvatskog distributera električne energije "Hrvatske elektroprivrede d.d." osigurana su sredstva za uplatu prve rate, nakon čega je zagrebačka tvrtka "JAS3M" postavila umjetnu travu i zaštitnu oblogu na igralište.
Tako je ovogodišnji drugi memorijalni turnir u čast Marijanu Parlovu - Braci odigran na lijepo uređenom igralištu koje zadovoljava sve kriterije za sportsko natjecanje u tzv. "kaveznom nogometu". Oduševljenju novouređenim igralištem, a poglavito onih najmlađih koji su i otvorili ovaj turnir, nije bilo kraja. Ove se godine uz one najmlađe, natjecalo devet seniorskih ekipa, uz lijepu posjećenost gostiju iz Prološca, Podbile, Metera, Lokvičića... što organizatoru daje dodatan vjetar u leđa i poticaj da ustraje u organizaciji ovakvih akcija i događanja.
Ovom prigodom zahvaljujemo gospodinu Tomislavu Kneževiću Džoniju koji je darovao četiri reflektora čime je omogućeno igranje utakmica i u večernjem terminu.
Zahvaljujemo i svima koji su svojim novčanim prilozima pomogli u realizaciji ovoga hvalevrijednog projekta, a poglavito Hrvatskoj elektroprivredi koja je kroz svoj projekt " Svjetlo na zajedničkom putu" pomogla u dovođenju u punu funkciju, ovoga za naše Ričice, značajnog sportskog objekta, ali i događanja.
Popis svih donatora objavit ćemo naknadno, tj. po uplati zadnje rate izvođaču radova. Za Zavičajnu udrugu sv. Ivan Ričice - Zagreb Vinko Pavić

TURNIR U RIČICAMA

1. Memorijalni turnir u CAGE BALL nogometu

 |  1. rujna 2021.  | 

U Ričicama pored Imotskoga u subotu uoči blagdana Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo (Velike Gospe) održan je 1. memorijalni turnir u CAGE BALL nogometu u organizaciji Zavičajne udruge sv. Ivan Ričice - Zagreb, u čast preminulog hrvatskog branitelja Marijana Parlova Brace rođenog Ričičanca koji je kao pripadnik hrvatske policije u borbama za Strugu i hrvatsko Pounje teško ranjen i od posljedica ranjavanja preminuo u Zagrebu 9. kolovoza 1991. godine.

Na Športsko rekreacijskom centru (koji nosi i njegovo ime) prilagođenom za CAGE BALL nogomet (nogomet u kavezu) nastupio je veliki broj ekipa iz Ričica i okolnih mjesta, kao i nekoliko ekipa dječjih uzrasta.

Prije samog početka sudionicima turnira obratio se i saborski zastupnik gospodin Miro Kovač i sam Ričičanac, te u ime organizatora prof. dr. don Mladen Parlov.

Turnir je započeo dvobojem najmlađih ekipa koje su u svojemu nastupu i loptačkom umijeću u ovoj novijoj nogometnoj disciplini iskazale i najviše borbenosti i žara te zaslužile najjači pljesak prisutne publike.

U seniorskoj konkurenciji od dvanaest prijavljenih ekipa (zbog epidemioloških mjera bio je ograničen broj sudionika) najbolje se snašla ekipa "Ivušića" iz Parlova koja je u finalu savladala ekipu "Pod Brigom", a treće mjesto zauzela je ekipa "Zavelima" iz Gornjih Ričica. Ostat će tako zapisano za sve, nadamo se, buduće turnire da je pobjednik 1. memorijalnog turnira u CAGE BALL nogometu u Ričicama ekipa "Ivušića" iz Parlova.

Prigodne nagrade, priznanja i pehare kao i simbolične novčane nagrade najboljim ekipama uručili su brat pok. Marijana Parlova Brace gospodin Jozo Parlov Krojf, u ime organizatora predsjednik Zavičajne udruge sv. Ivan Ričice - Zagreb gospodin Vinko Pavić i predsjednik Udruge Ričičana u Frankfurtu gospodin Jakov Budimir.

Održavanje ovoga hvalevrijednoga memorijalnog turnir u čast Marijanu Parlovu Braci, uz ostale sponzore i donatore, svojim velikim poštanskim srcem omogućila je Hrvatska pošta, bez čije bi se nesebične pomoći i expresno uručenog financijskog paketa ova lijepa sportska manifestacija teško održala i organizirala.

U ime organizatora i svih sudionika ovoga sportskog događaja organiziranog u čast preminulog hrvatskog branitelja Marijana Parlova Brace izražavamo veliku i iskrenu zahvala Hrvatskoj pošti, s nadom da će ovaj memorijalni turnir u CAGE BALL nogometu u Ričicama postati tradicionalan.

TRČI IMOTA

Treća cestovna utrka "TRI CRKVE - TRI JEZERA"

 |  29. lipnja 2021  | 

U organizaciji Atletskog kluba Imotski, Turističke zajednice Imotski, Zavičajne udruge Bušanje, Zavičajne udruge SVETI IVAN RIČICE - Zagreb i Zavičajne Eko udruge Ričice, u subotu 26. lipnja održana je sada već tradicionalna cestovna utrka Trči Imota "Tri crkve - tri jezera". Treća je ovo po redu cestovna utrka koja sve više privlači pozornost kako natjecatelja atletičara, medija, tako i mnogobrojnih znatižaljnika, publike željne i žedne sportskih i svih drugih događanja, ali i sponzora. A glavni pokrovitelj ovogodišnje utrke je Hrvatska pošta koja je nekako i najviše i najjače "podmetnula leđa" i upuhala popriličan "financijski vjetar" u jedra organizacijske brodice koja je tako brže i lakše otplovila od starta do cilja. Uz ostale pokrovitelje ovogodišnje utrke; Splitsko-dalmatinsku županiju, grad Imotski, općinu Proložac i javnu ustanovu "MORE I KRŠ", kao i vrijedne sponzore; PLANNING PROJECT d.o.o., GUMIS d.o.o., TANDARA d.o.o., PRŠUTANA GRADINA d.o.o., C.I.O.S.GRUPA d.o.o., VETERINARSKA STANICA VRBOVECd.o.o., BA-COM TRGOVINA D.O.O., JAMNICA plus d.o.o., može se reći da je ovaj sportski događaj organizacijski protekao rutinski, ležerno i gotovo u "revijalnom tonu".

Ove se godine na startu utrke ispred crkve sv. Franje Asiškog u Imotskom pojavilo petnaestak atletičara od najmlađe trinaestogodišnjakinje Naomi Manđerolo iz Livna do najvremešnijeg 77. godišnjeg Darka Grabovca iz Bušanja koji je za ovu prigodu, baš kao i za prethodne dvije došao čak iz Hamburga. Nakon preuzimanja startnih brojeva (sve u duhu epidemioloških mjera) i božjega blagoslova kojega je natjecateljima udjelio fra Kristian Stipanović, start utrke označio je imotski gradonačelnik Ivan Budalić.

Sama je staza, po riječima onih koji su istu istrčali, bila izuzetno zahtjevna kako zbog same konfiguracije terena tako i zbog iznimne vrućine pa su organizatori na unaprijed predviđenim mjestima duž cijele dionice od Imotskog preko Bušanja do cilja u Ričicama u dužini od 14,6 km natjecateljima osigurali vodu za okrijepu i osvježenje.

A sada nešto i o onima koji su prolijevali "krv i znoj" duž cijele dionice. Prvi se na cilju u Ričicama pojavio atletičar Ivan Dračar trenutno član atletskog kluba Kvarner iz Rijeke koji je dobrano popravio svoj rekord ove staze pretrčavši istu za 52,40 minuta. Iza njega ciljem je protrčao Tomislav Kopač član Atletskog kluba "Imotski" koji je zaostao 8 minuta za pobjednikom, a treća je ciljem prošla najmlađa sudionica perspektivna Naomi Manđeralo iz AK Puls iz Tomislavgrada.

Vidjelo se na licima znojnih i izmorenih trkača, unatoč iscrpljujućoj i zahtjevnoj stazi i zadovoljstvo jer su, nakon svih "pandemijskih", "corona" i svih ostalih muka napokon došli na svoje. I hvala im od srca, baš onako kako su im zahvalili i vrijedni organizatori, skromnim priznanjima, darovima, domjenkom i okrijepom i, naravno zamolbom da dođu i dogodine na 4. cestovnu utrku Trči Imota, "Tri crkve - tri jezera". A ove prave junake i sportske borce, zaljubljenike u atletiku i sport i nije potrebno posebno pozivati, pojavit će se oni svakako i dogodine na svojemu najdražem "bojnom polju".

O ljepotama krajobraza kroz koji se proteže ova staza počevši od starta ispred crkve sv. Franje u Imotskom, uz poznata i opjevana imotska jezera; Crveno i Modro, kroz ozelenjele šumovite Bušanje, pored crkve Srca Marijina, pa uz ričičko Zeleno jezero do crkve ričičkog patrona sv. Ivana Krstitelja, ne treba posebno trošiti riječi i pisati. Ta ljepota još neistražena, neiskvarena i neoskvrnjena, koja izvire iz svakog kutka ovoga bogomdana krajolika, ali isto tako i iz srca ovih stamenih, dragih i na svoj način začudnih ljudi, dostojna je najveće pozornosti svih mogućih hrvatskih ali i svjetskih medija.



TRČI Imota

3. CESTOVNA UTRKA "TRI CRKVE - TRI JEZERA"











Noć Ričica, Podbile i Podzavelima.





Noć Ričica, Podbile i Podzavelima.




U petak 26. listopada u Zagrebu je održana devetnaesta po redu Noć Ričica, Podbile i Podzavelima.

Ovogodišnji susret iseljenih Ričičana, Podbiljana i Podzavelimara započeo je, kao i svi dosadašnji susreti, sv. misom u crkvi Predragocjene Krvi Isusove u zagrebačkom naselju Kozari Bok.
Uz domaće župnike i lijepi broj Ričičana, misno slavlje suslavio je naš prof. dr. don Mladen Parlov. Don Mladen je u kratkoj homiliji upoznao domicilno stanovništvo s radom Zavičajne udruge sv. Ivan Ričice – Zagreb te istaknuo važnost ovakvih druženja i godišnjih susreta iseljenih Ričičana, Podbiljana i Podzavelimara.

Poslije sv. Mise slavlje se nastavilo u restoranu Zlatna medalja u kojem se uz mnogobrojne goste i uzvanike okupilo preko sto šesdeset iseljenih Ričičana, Podbiljana i Podzavelimara.
Večeri je nazočio i naš Ministar rada i mirovinskog sustava gospodin Marko Pavić, saborski zastupnik gospodin Miro Kovač, gradonačelnik grada Zagreba gospodin Milan Bandić, djelatnik u Ministarstvu hrvatskih branitelja gospodin Dinko Tandara, Predsjednik Zavičajne eko udruge Ričice gospodin Željko Tandara i mnogi dugi.
Na žalost, moramo konstatirati da već dugi niz godina ovo druženje iseljenih Ričičana u Zagrebu prolazi bez čelnika naše općine Proložac koji, sada je već evidentno, ignoriraju ovakva druženja i okupljanja svojih iseljenih žitelja. To im nikako ne služi na čast! No, to je njihova odluka.

Veselo je i opušteno bilo u restoranu Zlatna medalja. Uz grupu Loco, kao gost iznenađenja nastupio je i gospodin Ivan Knezović umjetnik i glazbenik, dopredsjednik kluba Imoćana Vukovarsko – Srijemske županije iz Vinkovaca, koji je svojim pjevanjem donio dašak Slavonije u ovaj dalmatinsko – hercegovački ambijent.
Da ugođaj bude potpun pobrinula se naša zagrebačko – ričička djevojka, kći Antonija i Renate Lekić, mlada i lijepa Katarina, koja je u maniri velikih estradnih zvijezda zabavila i izuzetnim glasom iznenadila sve nazočne, na radost onih mlađih generacija kojih je bilo, rekli bismo, više nego prethodnih godina.
I ove se godine Izvršni odbor Zavičajne udruge sveti Ivan Ričice – Zagreb, organizator ovoga tradicionalnoga druženja, pobrinuo da večer protekne uz zabavu kako to i doliči našim krajevima; gangu, šijavicu i bogate nagrade u tomboli.

Ovom je prigodom gospodin Željko Tandara, predsjednik Zavičajne eko udruge Ričice , upriličio prodajnu izložbu slika s ovogodišnje slikarske kolonije Ričice 2018.od kojih je prihod namjenjen u humanitarne svrhe. Još jedna izuzetna i pamtljiva večeru Zagrebu na zadovoljstvo iseljenih Ričičana i Donjih i Gornjih tj. Podbiljana i Podzavelimara.
Do iduće, jubilarne, dvadesete Noći Ričica, Podbile i Podzavelima koja će se održati 25. listopada 2019. svim Ričičanima, Podbiljanima i Podzavelimarima, članovima Udruge sv. Ivan Ričice - Zagreb uz božji blagoslov s poštovanjem.

Vinko Pavić Predsjednik Zavičajne udruge sv. Ivan Ričice – Zagreb




LIKOVNA KOLONIJA U RIČICAMA



Od 15.06 do 17.06. 2018. u suradnji s ULU „Grupa 69“ iz Zagreba održava se LIKOVNA KOLONIJA RIČICE 2018.
Udruga likovnih umjetnika „GRUPA 69“ jedna je od najstarijih likovnih udruga u Hrvatskoj, osnovana 1969. godine u Zagrebu.
Uspješno su sudjelovali na bezbroj skupnih i pojedinačnih izložbi širom svijeta, a prisutni su u mnogim humanitarnim akcijama. Ujedno su i najnagrađivanija likovna organizacija u RH.

Sudjeluju članovi: Ana Cerovski, Branka Kopeti, Vera Bulović Ismajlovski, Ana Horvatiček Ivanišević, Vlasta Jambrek, Jaroslav Kaderžabek i voditeljica Ljubica Štibuhar.

Pokrovitelji: Zavičajna udruga sv. Ivan Ričice – Zagreb, Zavičajna udruga sv. Ivan Ričice – Frankfurt, Zavičajna eko udruga Ričice i Župni ured Ričice




RIČIČKO PODBILJSKA NOĆ U ZAGREBU









TRAGOM OKAMINA PO RIČICAMA




Fosilni školjkaši, Lažete – Ričice

U vrijednom i iznimno bogatom geološko-paleontološkom fundusu Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja u Zagrebu svoje mjesto ima i zbirka okamenjenih (fosilnih) mekušaca iz Ričica. Primjerke je prikupio naš kolega, dugogodišnji kustos i ravnatelj Muzeja pokojni gospodin Krešimir Sakač, tijekom terenskih istraživanja šezdesetih godina prošlog stoljeća. Geološko-paleontološka istraživanja Imotske krajine i susjedne Hercegovine započeli su glasoviti austrijski geolozi Hauer i Stache početkom 20. stoljeća, a rad su pored uvaženog gospodina Sakača nastavili i Roglić, Petković, Mikinčić, Raić, Papeš, Slišković, Jungwirth i drugi. Imajući u vidu spomenutu zbirku i dostupne podatke o geološko-paleontološkim istraživanjima Imotske krajine, odlučile smo u proljeće 2014. godine i same vidjeti što ti predjeli nudi u geološko-paleontološkom pogledu. Geološka podloga, osim što određuje geomorfologiju područja, sudjeluje u stvaranju životnih uvjeta za pojedine biljne i životinjske zajednice te u konačnici i samog čovjeka koji živi na tom prostoru. Stoga je njezino poznavanje od izuzetne važnosti pa je i to bio dodatni motiv našeg zanimanja.

Tijekom terenskog istraživanja uvjerili smo se da ovo područje uglavnom izgrađuju kredne i paleogenske naslage, čiji se raspon starosti kreće od stotinjak do četrdesetak milijuna godina, a samo manje površine prekrivaju znatno mlađi neogenski i posve mladi kvartarni sedimenti. Očito je da iza današnje geomorfološke slike Ričica stoje milijuni godina aktivnog djelovanja različitih geoloških procesa, što je običnom čovjeku teško prispodobljivo s obzirom na kratki ljudski vijek.

Radeći prospekciju terena uočili smo nekoliko lokaliteta koji naprosto vrve fosilima, ostatcima negdašnjeg života i svjedocima da se na tim prostorima u davnoj prošlosti prostiralo more. Okamenjeni ostatci manje ili više očuvanih mekušca (školjkaša i puževa), koralja, ježinaca, foraminifera i mahovnjaka ukazuju nam da su upravo ti organizmi obitavali u tom pramoru (slika 1 i 2). Bogata fosilna fauna pripada, geološkim rječnikom rečeno, srednjem dijelu paleogena – eocenu, starosti od otprilike 34 do 56 milijuna godina.




Slika 1: Fosilni školjkaši, Lažete – Ričice
Slika 2: Ostala fosilna fauna, Ričice

Kako bismo dobili što cjelovitiju geološku sliku, a imajući u vidu da je geologiju općenito teško staviti u okvire državnih granica, istraživanja smo u suradnji s kolegama iz Bosne i Hercegovine proširili i na susjedno područje Hercegovine. Preliminarni rezultati rada objavljeni su 2014. i 2015. godine u Rudarsko-geološkom glasniku Hrvatskog rudarsko geološkog društva Mostar. Zaključeno je da istraživani lokaliteti zahtijevaju daljnju obradu, a bogatstvo fosilne faune pruža razne mogućnosti budućih analiza. Stoga je u planu detaljnija paleontološka obrada, usporedba lokaliteta Ričice u Hrvatskoj i Tribistova u Bosni i Hercegovini te njihova paleoekološka rekonstrukcija u vrijeme eocena, odnosno u vrijeme prije više od trideset milijuna godina. Također se planira usporedba faune ovog područja s eocenskom faunom drugih lokaliteta sličnih okoliša. Međutim, osim u stručnom pogledu, Ričice su dojmljive i u svakom drugom pogledu. Predivan krajolik, netaknuta priroda, ljepota tog po mnogočemu posebnog mjesta natjerali su nas na promišljanje, ne samo o struci već i o ljudima. Cijela Imotska krajina poznata je po tome da su njeni žitelji nerijetko bili prisiljeni ići „trbuhom za kruhom“ diljem cijelog svijeta. Postojali su razni oblici odlaska, od onih na privremeni rad do trajnog iseljavanja. Neslavni rekord iseljavanja s tog područja svakako drži selo Ričice u kojem je početkom dvadesetog stoljeća bilo skoro dvije tisuće duša da bi ih danas, kako nam rekoše, bilo svega nešto malo više od stotinu. Jedno od pitanja na koje bi bilo zgodno dobiti odgovor je gdje danas žive svi ti ljudi koji imaju korijene u Ričicama. Par redaka na mrežnoj stranici - ''Od prirodnih bogatstava u Ričicama najprije valja spomenuti kamen. Da kamen, jer su upravo zahvaljujući njemu brojni Ričičani postali vrsni klesari i zidari. Ričičani vole svoj kamen!'', čiji su autori Željko Tandara i don Mladen Parlov, mala profesionalna deformacija i promišljanje koje malo prije spomenusmo dali su nam ideju. A to je osmišljavanje i izgradnja jednog zida u Ričicama u čijim bi temeljima bio autohtoni kamen, a nadogradnja bi bila svojevrstan mozaik, načinjen od puno malih uzoraka stijena ili „kamenčića“ od kojih bi svaki predstavljao pojedinog Ričičana. Oni rijetki koji još danas žive u Ričicama odabrali bi uzorke iz svoje neposredne blizine, a oni koji su odselili ili imaju korijene u Ričicama, a žele se ugraditi u mozaik trebali bi donijeti ili poslati jedan mali uzorak iz okruženja gdje danas žive. Svaki uzorak bio bi numeriran i prikazan na popratnoj legendi.
Tako bismo još jednom potvrdili da je kamen obilježio čovjeka ovog podneblja i to tako da ga je zbog svoje sveprisutnosti natjerao na odlazak od kuće, a s druge strane tijekom odrastanja usjekao se u njegovu dušu i karakter te ga magično privlači za cijelog života.

Ovo bi bio zanimljiv i jedinstven prikaz kojem bismo mogli dati simboličko ime „Povratak u Ričice“, a savršeno bi se uklopio uz priču o zamišljenom i planiranom muzeju, čiji smještaj predviđamo u jednoj od tradicionalno građenih ričičkih kuća. Odabranu kuću svakako bi trebalo restaurirati po svim pravilima struke. Kao takva bila bi atraktivna i sama po sebi imala bi muzejsku vrijednost, a još veću bi dobila izlaganjem bogate prirodoslovne, arheološke i etnografske građe područja Ričica.

Realizacija svega predviđenog bila bi iznimno važna, ne samo za selo Ričice, već i za cijelu Imotsku krajinu. Time bi se doprinijelo sačuvanju kulturnog blaga Ričica i obogatila turistička ponuda, kako za domaće turiste tako i za strane kojima ovi prostori postaju sve omiljenija destinacija.

I ovo bi bio kraj naše priče Tragom okamina po Ričicama, ali možda i početak jedne nove, lijepe priče o Ričicama …

Nediljka Prlj Šimić
Marija Bošnjak



don Mladen Parlov obilježava 25 godina svećeništva.




Dragi Parlovi i Ričičani,

ove godine naš don Mladen Parlov obilježava 25 godina svećeništva. Sveta misa zahvalnica bit će 7. kolovoza 2016. u našim Ričicama.

Osobita želja nam je da se za tu prigodu okupe Parlovi iz cijeloga svijeta. Stoga vas molimo, o ovoj važnoj obljetnici i lijepom događaju u našim Ričicama obavijestite sve one Parlove s kojima ste u kontaktu.

U pripremi je i knjiga o Parlovima, pa vas molimo ukoliko imate starih fotografija vaših obitelji (do 20- tak fotografija po obitelji) da ih dostavite don Mladenu.

Uz fotografije bilo bi dobro da svatko napiše ono što zna o povijesti vlastite obitelji, u smislu gdje je radio pradjed ili djed, neku zanimljivu anegdotu ili važan događaj u životu te obitelji i slično. Sve će to biti sadržano u knjizi o Parlovima koja je u pripremi.

Svi materijali mogu se poslati na mail:
mladenparlov@gmail.com




EKO UDRUGA RIČICE

 |  18. Siječanj  | 

Poštovani, Eko Udruga Ričice, nakon što je ponovno usklađena sa zakonom o udrugama i registrirana, konačno je 2015. godine započela s radom. -Započeli smo s radom uređenja 3 poučne - pješačke staze: Volijak-Sridnje brdo i Drežanj. Na istim lokalitetima postoje 3 Ilirske gomile koje bi valjalo stručno i sistematski obraditi. Koliko je poznato nitko se nije ozbiljnije bavio ovim staroilirskim grobištima u Ričicama. Također smo započeli s uređenjem 9 postaja za kante za smeće: Raspudići, Dujmovići, Parlovi, Raskršće, Seserovići, Kovači, Lukići (Grgići), Cera i Lažete.

Pomoć u realizaciji ovih projekata tražimo na sve strane, kako u novcu tako i u građevinskom materijalu.

U planu su i znatno veći projekti, uređenja plaže na Zelenom jezeru s popratnim sadržajem, kao i sanacija izvora vode Majići, Rose, Parlovi, kod škole, Pavići, Tavre, Lažete, carska čatrnja itd...

Sve ovo iziskuje veću stručnu, financijsku, ali i volontersku aktivnost, te molimo sve Ričičane, prijatelje Ričica, ričičke poduzetnike, privrednike, udruge, institucije i sve ekološki osvještene pojedince za pomoć i daljnju suradnju kako bismo od devastacije i zagađenja sačuvali i budućim naraštajima u amanet ostavili ove naše bogomdane ljepote.
Svi zainteresirani za ove projekte, pomoć oko realizacije istih ili za rad „Eko udruge Ričice“ mogu nas kontaktirati na e-mail adresu:
eko.ricice@gmail.com
Svako dobro,
Željko Tandara, predsjednik Udruge




16. RIČIČKO – PODBILJSKA NOĆ U ZAGREBU

 |  23. listopad  | 

U organizaciji Zavičajne udruge „Sveti Ivan Ričice – Zagreb“ u petak 23. listopada u Zagrebu je održana 16. tradicionalna Ričičko – podbiljska noć. Druženje Ričičana i Podbiljana i njihovih gostiju započelo je misnim slavljem u dobro popunjenoj župnoj crkvi sv. Ane u Rudešu koje je predvodio prof. dr. don Mladen Parlov. Nakon svečane svete mise kulturno – zabavni dio večeri nastavio se u zagrebačkom restoranu „R“ u Rudešu gdje se okupilo preko 200 Ričičana, Podbiljana i njihovih gostiju. Svečanosti su nazočili i mnogi uglednici iz svijeta politike, sporta i estrade. Prigodni govor održao je gradonačelnik grada Zagreba gospodin Milan Bandić, a velikim pljeskom je pozdravljen, porijeklom Ričičanin , saborski zastupnik i međunarodni tajnik HDZ-a gospodin Miro Kovač. Za zabavni dio večeri pobrinuli su se Grupa Loco, doajen hrvatske domoljubne pjesme gospodin Dražen Žanko, a Klapa Barun, stari poznanici i prijatelji ričičko – podbiljski ponovno su svojim klapskim pjevanjem oduševili i podigli na noge sve nazočne. Neizostavan dio programa na gotovo svakoj tradicionalnoj Ričičko – podbiljskoj noći je nastup ričičkog guslara gospodina Ivana Matišića, kao i tradicionalno natjecanje u pjevanju gange i igranju šijavice. U pjevanju gange pobjedu je odnio gospodin Ivan Knežević Knez sa svojom ekipom, dok su u igri šijavice pobjedili Srećko Žuljić i Marijan Brnas, koji su i po već ustaljenom običaju kao nagradu dobili stari dalmatinski pršut. I ove je godine kao i svih dosadašnjih održana tradicionalna tombola na kojoj se našlo pedesetak vrijednih nagrada koje su osigurali stalni sponzori i donatori ove tradicionalne manifestacije. Svakako valja spomenuti lijep i ugodan ambijent novouređenog restorana „R“ i vrijedno osoblje koje je ispunjavalo gotovo svaku gurmansku želju uzvanika na ovogodišnjoj Ričičko – podbiljskoj noći.



Mlada Misa u Ričicama

 |  15. kolovoza  | 

U nedjelju, 9. kolovoza, u Ričicama je proslavljena Mlada misa patera Nikole Tandare. To je prva Mlada misa poslije 24 godine, odnosno poslije Mlade mise don Mladena Parlova. Poslije gotovo desetogodišnje duhovno-teološke formacije pater Nikola Tandara zaređen je za svećenika 27. lipnja 2015. u Splitu, po rukama mons. Marina Barišića, nadbiskupa Splitsko- makarskoga. Slavlje Mlade mise započelo je svečano i dirljivo, naime podjeljivanjem roditeljskog blagoslova na kućnom pragu: roditelji mladomisnika, Dragan i Zdenka, položili su Mladomisniku ruke na glavu, uz prigodne riječi blagoslova. Potom se je procesija uputila prema župnoj crkvi sv. Ivan Krstitelja, uz molitvu i pjesmu.

Mladomisnik pater Nikola predslavio je svečano misno slavlje, uz koncelebraciju desetak svećenika, među kojima su bila i dvojica mladomisnika monfortanaca, pater Zrinko Petar Nikolić i pater Miro Ravlić. Prigodnu propovijed o svećeničkom životu i poslanju održao je don Mladen Parlov, a misno slavlje je svojim pjevanjem uveličao župni zbor iz Lokvičića. Dirljivi trenutak u slavlju Mlade mise dogodio se je na početku slavlja kada je nećakinja patera Nikole odrecitirala prigodnu pjesmu, uz pljesak svih nazočnih vjernika. Na slavlju su, među ostalima, bili nazočni dožupan splitsko-dalmatinske županije gosp. Ante Šošić te gosp. Miro Kovač, međunarodni tajnik HDZ-a, porijeklom iz Ričica.

Poslije mladomisničkog blagoslova roditeljima, bližoj obitelji te čitavom puku, slavlje je nastavljeno kod župne kuće, u velikom šatoru podignutom za tu prigodu. Pod golemim šatorom okupilo se je preko tisuću uzvanika. Za dobro raspoloženje bio je zadužen pjevački sastav iz Ploča, na čelu s gosp. Brankom Medakom, a poslugom, koja je oduševila svojim ponašanjem i posluživanjem, ravnao je župnik don Neven Vuković. Inače, poslugu su činili uglavnom ričički mladići, djevojke i djeca – iz Ričica i sa svih strana -, koji su se nesebično stavili na raspolaganje za proslavu Mlade mise. Programom je, na zanimljiv i osebujan način ravnao don Joko Blažević, župnik iz Vinjana Posuških, koji je svojim doskočicama više puta od srca nasmijao sve uzvanike. Riječ pozdrava i čestitke, među ostalima, Mladomisniku su uputili don Mate Lekić, prvi ričički svećenik poslije više od dvjesto godina, dožupan Ante Šošić, fra Zoran Kutleša, i brojni drugi. Slavlje je potrajalo sve do večernjih sati.

Fotografije; Zdravko Olujić i Ivica Pavić - Jukin


PROMOCIJA KNJIGE RIČIČKA ŠKRINJA USPOMENA

 |  23. lipnja  | 


U župnoj crkvi u Ričicama u sklopu trodnevne priprave za proslavu blagdana ričičkog patrona sv. Ivana Krstitelja, u utorak 23. lipnja u 19.30 sati održana je promocija knjige Ričička škrinja uspomena ričičkog pjesnika i prozaika Vinka Pavića. Knjiga je tiskana u nakladi Zavičajne udruge sv. Ivan Ričice – Zagreb i Matice hrvatske ogranak Imotski.

U prepunoj župnoj crkvi knjigu su predstavili profesor na Katoličko- bogoslovnom fakultetu u Splitu dr. don Mladen Parlov, publicist i novinar Mladen Vuković, prof. Suzana Budimir i autor.

„Knjiga je to koja sakuplja istinsko blago Ričica, blago koje su nam u amanet ostavili naši stari da se njime obogatimo, da ga ne izgubimo, nego da ga velikodušno sljedećem naraštaju prenesemo uz želju i nadu da će ova knjiga postati dio svake Ričičke obitelji te da će prema njoj novi naraštaji učiti običaje svojih pradjedova te tako crpsti snagu i nadahnuće kako bi i njihova vjera zaživjela te postala kultura koja ih nosi i izgrađuje ma gdje god bili“, govorio je biranim riječima, dr. don Mladen Parlov o ovoj opsežnoj Pavićevoj knjizi. Posebno se osvrnuo na veliki izbor fotografija (preko 400) ljudi, mjesta i događaja od onih najstarijih (1907.g.) do najnovijih profesionalnih i vrhunskih koje su zabilježili članovi Foto kluba Imota na svom foto safariju u Ričicama.

Publicist i novinar gospodin Mladen Vuković istaknuo je složenost u ostvarivanju ovakvog izuzetno važnog projekta kako za Pavićeve rodne Ričice tako i za cijelu Imotu. U knjizi je uz ostalo opisan život, običaji, mitologija i vjerovanje u Ričicama, (samim time i u većini sela Imotske krajine) od sredine devetnaestoga do osamdesetih godina prošloga stoljeća.

Vrijedan je ovo pothvat i za svaku pohvalu i divljenje za jedno malo selo kao što su Ričice! rekao je Vuković.

Profesorica Suzana Budimir osvrnula se na poglavlja u knjizi kao što su mitologija, praznovjerje i priče o nadnaravnim bićima koje je imalo svako selo i ognjišće i svojim anegdotama nasmijala prisutne. Prof. Budimir pročitala je Pavićevu nagrađivanu kratku priču Moj pradid Mate koja je od prisutnih izmamila jak i dugotrajan pljesak.

Na kraju predstavljanja Pavić se zahvalio svima koji su na bilo koji način pomogli da ova knjiga ugleda svjetlo dana, a poglavito nakladniku Zavičajnoj udruzi sv. Ivan Ričice – Zagreba i brojnim donatorima koji su se odazvali pozivu nakladnika i financijski pomogli tiskanje knjige.

U bogatom dijelu glazbenog programa nastupili su članovi zbora župe Krista Kralja – Lokvičići s djelima: Oporuka ( A. Mateljan i Š. Marović), Oči u oči (B. Bošnjaković i V. Grbac) i Zahvali (Henry Smith), a profesorica glazbene škole u Imotskom Matea Šeremet i talentirana flautistica Marijana Čutura izvele su Bachovu Ave Maria (Gounod za flautu i klavir).

U Ričičku škrinju uspomena Pavić je uz sve gore navedeno uvrstio i dječje igre i igre odraslih koje su se igrale u vrijeme prije globalizacije i razvoja elektroničkih i suvremenih medija, zatim Floru i faunu u Ričicama, tradicijska glazbala, uspavanke i stihove duhovnog sadržaja kao i poglavlje Ričice perom pjesnika u koje su uvrštene odabrane pjesme nekolicine ričičkih pjesnika.

U posebnom je poglavlju obrađeno selo Podbila koje je nekada bilo u sastavu Ričica sa svojim prirodnim i povijesnim znamenitostima uz poseban dodatak odabranih starih, ali i novih fotografija.

U Ričičkoj škrinji uspomena obilje je jednostavnog i lako čitljivog štiva i svatko će bez obzira na preferencije pronaći nešto za sebe.

Za sve nazočne koji su mogli uživati u ovoj ugodnoj i lijepoj predblagdanskoj večeri župnik ričičke župe don Neven Vuković priredio je u župnome dvoru prigodni domjenak uz ušćipke, pršut sir, vino i ostale domaće delicije.

Svi zainteresirani ovu knjigu mogu naručiti kod Udruge Ričičana u Zagrebu na brojeve telefona: 098/386 285 i 098/237 040 ili putem e-pošte na adresi: udruga.ricice@gmail.com



ODRŽANA JE RIČIČKO-PODBILJSKA NOĆ 2014.

 |  Studeni 2014  | 

U petak 24. Listopada u Zagrebu je u organizaciji Zavičajne udruge sv. Ivan Ričice – Zagreb, održana Ričičko-podbiljska noć. Bio je ovo petnaesti po redu susret Ričičana i treći zajednički susret Ričičana i Podbiljana koji žive i rade u Zagrebu. I ovaj je susret kao i svi dosadašnji započeo misnim slavljem kojega je u crkvi sv Ane u Rudešu predvodio ričički župnik don Neven Vuković. Naglasio je don Neven u svojoj sadržajnoj i pomalo emotivnoj homiliji značaj i važnost zajedništva i ovakvih okupljanja koja pridonose u očuvanju kulturološkog i zavičajnog identiteta jedne etničke zajednice. Puno se više Ričičana i Podbiljana okupilo u zagrebačkom restoranu „R“ u Rudešu. Organizator ove Ričičko-podbiljske noći izrazio je zadovoljstvo odazivom Ričičana i Podbiljana kao i mnogobrojnih gostiju. U prepunoj, ugodno uređenoj i dekoriranoj restoranskoj sali u kojoj se ove godine tražila karta više, službeni dio programa otpočeo je, kako to i priliči, Hrvatskom himnom. Predsjednik Udruge izrazio je zadovoljstvo odazivom na ovu tradicionalnu večer i zahvalio svim sponzorima i donatorima kojih je usprkos teškim vremenima bilo čak i više nego prijašnjih godina. Udruga je i ove, kao i prethodnih godina iskazala svoj humanitarni karakter te je za blagdan sv. Ivana Krstitelja financijski potpomogla četiri ričičke obitelji u potrebi kao i jednu ričičku obitelj u Splitu. Udruga je i ove godine sufinancirala tiskanje župnoga lista uplativši 3000 kuna, naglasio je predsjednik Udruge Ričičana u Zagrebu Vinko Pavić.


U zabavnom dijelu programa Ričičane, Podbiljane i njihove goste zabavljala je grupa Loco iz Zagreba koja je svojom svirkom zadovoljila svačiji ukus. Naš guslar gospodin Ivan Matišić i ove je godine oduševio poklonike ove tradicijske glazbene umjetnosti kojih, na svu sreću još uvijek ima. Posebno su se dojmili svojim glazbenim bravurama na gitari i vibrafonu s nekoliko klasičnih i jazz obrada i izmamili veliki pljesak ovogodišnji „gosti iznenađenja“ otac i sin Mate i Šimun Matišić. Valja naglasiti da je mlađahni Šimun student muzičke akademije u Zagrebu i jedan od ponajboljih mladih svjetskih udaraljkaša, a mnogi će reći i nasljednik proslavljenog Boška Petrovića. Nije ni čudno zna li se da je Šimunov prvi mentor bio upravo otac Mate. A Mate Matišić osim što je vrhunski jazz gitarist, jedan je i od najplodnijih hrvatskih dramskih pisaca, iza kojeg je i cijeli niz kazališnih komada i filmskih scenarija (Život sa stricem, Fine mrtve djevojke, Kad mrtvi zapjevaju itd.), a piše i to veoma uspješno i filmsku glazbu ( Kako je počeo rat na mom otoku, Maršal, Ta divna splitska noć itd.). Pjevači gange i igrači šijavice ne posustaju pa je i ove godine u tim disciplinama bilo veoma zanimljivo. U pjevanju gange neprikosnoveni i najboljim su se pokazali, kao i bezbroj puta do sada gospoda Ivan Knežević Knez, Marin Parlov Bili i Đoni, ali su organizatori odlučili nagraditi starim dalmatinskim pršutom do sada najmlađeg pjevača gange koji je izišao pred izbirljivu i osjetljivu publiku, a to je Josip Parlov sedmogodišnji sin Nediljka Parlova koji je sa svojim djedom Marinom Parlovom Bilim otpjevao nekoliko pjesama na veliko iznenađenje i zadovoljstvo svih prisutnih potvrdivši onu tezu da jabuka doista ne pada daleko od stabla. Lijepa životna škola za maloga Josipa i nada da će nastaviti njegovati ovu glazbenu umjetnost i kad poraste.

Igrači šijavice Ivan Knežević Knez i njegov brat Lujo te Srećko Žuljić i mladi Podbiljanin Ante Lažete Draganov privukli su osobitu pozornost u razigravanju parova. Tek za nekoliko punata, veoma tijesno u tri partije pobijediše Ivan Knežević Knez i brat mu Lujo i za pokazano umjeće i pobjedu od organizatora su nagrađeni starim drniškim pršutom. Nastupio je i svojim stand up nastupom dodatno oraspoložio prisutne mlađahni komičar Tin Sedlar. Atmosferu je u kasnijim satima dodatno podgrijao još jedan „gost iznenađenja“ ovogodišnje Ričičko-podbiljske noći „estradni kralj dijaspore“ kako ga mnogi od milja zovu; gospodin Mate Bulić. Sama pojava gospodina Bulića na bini bila je okidač za urnebesni i spontani show koji je potrajao dobrih sat vremena. Mate Bulić se zahvalio organizatorima na pozivu, a prigodno se rodila i ideja o organiziranju koncerta ovoga vrsnog pjevača u Ričicama što će on, kako je naglasio, sa osobitim zadovoljstvom i prihvatiti. Svakako je vrijedno spomenuti, ali i pohvaliti domaćine Ričičko-podbiljske noći vlasnika i osoblje restorana „R“ koji su svojim profesionalnim, ljudskim ali i kulinarskim umjećem zaslužili više od jednoga; hvala! Uz dobar i velik izbor zabavljača, domaće jelo i piće, bogatu tombolu i veliki broj vrijednih i zanimljivih nagrada petnaesta po redu Ričičko-podbiljska noć doista je brzo protekla.

Vinko Pavić





IVANDAN – 2014.

 |  Lipanj 28th, 2014  | 

Ovogodišnja proslava svetkovine sv. Ivana Krstitelja bila je iznimno svečana. Svečano misno slavlje je predvodio nadbiskup mons. Marin Barišić, uz koncelebraciju sedmorice svećenika. Misno je slavlje svojim pjevanjem uveličao župni zbor iz Lokvičića, a samom slavlju je prethodila procesija u kojoj je sudjelovalo nekoliko stotina Ričičana i hodočasnika sv. Ivanu. U svojoj je propovijedi nadbiskup Barišić, polazeći od misnih čitanja, istaknuo kako lik i poruka sv. Ivana izaziva i danas sve vjernike na promišljanje o vlastitom identitetu. Nadbiskup je bio iznimno raspoložen, podsjetivši kako je prije toga bio u pohodu Ričicama prije jedanaest godina. Više je puta spomenuo prirodne ljepote Ričica, zažalivši što u njima za stalno ne živi više ljudi. Na koncu misnog slavlja prigodni dar, grafiku ričičke crkve sv. Ivana na staklu, nadbiskupu je darovao autor grafike Mladen Matišić. Župnik, don Neven Vuković, svima je zahvalio na sudjelovanju u misnom slavlju, pozvavši sve na malu okrjepu kod župne kuće. Inače, svečanoj proslavo ovogodišnjeg Ivandana prethodila je i trodnevnica. Prvi dan trodnevnice predslavio je don Vlado Strikić, župnik iz Dicma, a slavlje je svojim pjevanjem uveličao župni zbor iz Dicma. Drugi dan trodnevnice misno je slavlje predvodio don Ante Vranković, župnik župe sv. Pavla na Pujankama, u Splitu, a treći je dan misno slavlje predvodio don Ivan Ćubelić, župnik župe Zagvozd. Misno je slavlje uveličao župni zbor iz Zagvozda, a na kraju je kratki koncert održala klapa „Biokovski slavuji“, na oduševljenje prisutnih Ričičana. Sve su tri večeri bile dobro posjećene.

Don Mladen



Predstavljamo vam našu novu web stranicu „Ričice hr“

 |  Siječanj 30th, 2014  | 

Cijenjeni čitatelji,

pred vama je nova web stranica našega mjesta „Ričice hr“. Nadamo se da će svi oni koji „kliknu“ na link ove stranice u njenu sadržaju pronaći nešto za sebe. Ričičani pregršt zanimljivosti iz prošlosti sela i župe, o rodoslovlju i podrijetlu svojih plemena, zaboravljenim običajima, poznatim i nepoznatim detaljima iz turbulentnih i bremenitih života naših starih, i naravno, ovovremenim trendovima i događajima, a prijatelji Ričica i svi ostali posjetitelji, što kroz bogatu galeriju fotografija, što kroz kvalitetne i stručne priloge, objektivno i bolje se upoznati s jednim od najljepših sela Imotske krajine.

Zavičajna udruga sv. Ivan Ričice – Zagreb



Ričičko - podbiljska noć 2013

 |  Siječanj 30th, 2014  | 

U ZAGREBU ODRŽANA RIČIČKO – PODBILJSKA NOĆ

U Zagrebu je u petak 25. listopada 2013. godine u organizaciji Zavičajne udruge sv. Ivan Ričice –Zagreb, održana Ričičko – podbiljska noć. Bila je ovo 14. Ričička i druga Ričičko-podbiljska noć. Slavlje je Započelo sv. misom u crkvi sv. Ane u Rudešu koju je predvodio prof. dr. don Mladen Parlov uz koncelebraciju novoga ričičkog župnika don Nevena Vukovića. Don Mladen je u svojoj homiliji istaknuo značaj i važnost ovakvih zavičajnih okupljanja za iseljene Ričičane i Podbiljane, pa makar ona bila samo jednom godišnje.
-Poglavito je važno ovakvo zajedništvo u današnje vrijeme kad se sve agresivnije i sa svih strana sve jače osjeća hladan, zavodljiv i bezdušan dah sotone pa i kroz istupe vodećih i najodgovornijih čimbenika aktualne vlasti, pokušavajući minorizirati i omalovažiti katoličku crkvu, vjeru i vjernike, a u prvi plan, i kao životnu vrijednost i normu nametnuti iskrivljene, neprirodne i nemoralne vrednote –istaknuo je prof. dr. Mladen Parlov.
Slavlje se nastavilo u novouređenom zagrebačkom restoranu „R“ u Rudešu u kojem se okupilo oko dvjestotinjak Ričičana, Podbiljana i njihovih gostiju. Okupili su se tu i mnogi poznati i manje poznati gospodarstvenici i privrednici, a Ričičane i Podbiljane pozdravio je i sveprisutni i neizostavni zagrebački gradonačelnik gospodin Milan Bandić.
Načelnik općine Proložac gospodin Mate Lasić upoznao je“zagrebačke Ričičane“ s radom i akcijama koje općinsko poglavarstvo provodi na području općine, poglavito po pitanju vodoopskrbe i odvodnje, kao i po mnogim drugim gorućim problemima s kojima se stanovništvo općine bori i sve teže nosi.
U svečarskom dijelu večeri do ranih jutarnjih sati okupljene je zabavljala grupa Loco iz Zagreba i fantastična klapa Barun iz Svete Nedelje koja je svojim obradama i interpretacijom poznatih klapskih hitova podigla na noge sve prisutne i izmamila snažan i dugotrajan pljesak. Mlada je to i jedinstvena klapa u Hrvatskoj sastavljena od muzički obrazovanih sedmero braće i jedne sestre o čijem će se pjevanju u budućnosti zasigurno još mnogo dobroga čuti.
Neizostavno je na ovakvim zavičajnim okupljanjima njegovanje tradicijske kulturne baštine pa se natjecalo u pjevanju gange i igranju šijavice, a najbolji su u ovim disciplinama zasluženo osvojili dalmatinski pršut, vino i druge prigodne nagrade. Izbor „naj brka večeri“ posebno je podigao atmosferu kod ženskog dijela gostiju, kao i ričički guslarski virtuoz gospodin Ivan Matišić koji je uz gusle prilično slikovito opjevao sav „trud i muku“ mladih parova u pokušaju stvaranja potomaka.
Uz već tradicionalno bogatu tombolu i vrijedne nagrade (i-phone, lcd televizori, umjetničke slike itd.) možda vrjednije od svega raduje podatak da se i ovogodišnjoj Ričičko – podbiljskoj noći odazvao velik broj mladih (više od polovice nazočnih) što je potvrda i podstrek organizatorima da i dalje ustraju u organizaciji ovakvih susreta kako se ne bi izgubila ta poveznica iseljenih Ričičana i Podbiljana s rodnim krajem. Do iduće Ričičko – podbiljske noći!

V. Pavić



I. Memorijalni boćarski turnir „JOZO DUJMOVIĆ“

 |  Siječanj 30th, 2014  | 

U Zagrebu je u nedjelju 1. rujna 2013. godine na terenima Boćarskog kluba HVIDR-a Trešnjevka u organizaciji istoimenog kluba održan I. Memorijalni boćarski turnir „Jozo Dujmović“. Turnir je organiziran u čast prerano preminulog kapetana i jednog od osnivača ovoga kluba Ričičanina gospodina Joze Dujmovića. Klub je u svojoj ligi i kategoriji natjecanja, pod njegovim vodstvom već prve godine postigao sjajne rezultate, da bi u sezoni 2011./ 2012. Jozo kao kapetan ekipe ostvario najbolji rezultat lige u disciplini „precizno izbijanje“.
U ugodnu ambijentu pravoj sportskoj i natjecateljskoj atmosferi i cjelodnevnom druženju uz jelo i piće koje je vrijedni domaćin pod vodstvom predsjednika BK HVIDR-a Trešnjevka gospodina Marka Badrova pripremio i organizirao, uz članove obitelji pok. Joze Dujmovića otvorenju i održavanju I. Memorijalnog boćarskog turnira nazočili su i njegovi prijatelji i članovi Zavičajne udruge Ričičana u Zagrebu.
U konkurenciji boćarskih klubova iz Zagreba, Zaprešića, Grubišnog Polja, Križevaca, Samobora i matičnog kluba HVIDRA Trešnjevka najuspješniji su se pokazali boćari BK OTKOS iz Grubišnog Polja čije je boje uz Damira Denčića i Tomislava Roščića branio i Jozin sumještanin Marijan Parlov. Drugo je mjesto pripalo ekipi BK ŠIBICE iz Zaprešića, a treći su bili boćari BK BULIN PAN iz Križevaca. Pehare, medalje i priznanja najboljim ekipama uz riječi zahvale uručili su članovi obitelji pok. Joze Dujmovića, a prigodne plakete uz zahvalu obitelji pok. Joze i svim sudionicima turnira uručio je Predsjednik BK HVIDR-a Trešnjevka gospodin Marko Badrov.
Jozo je rođen u Ričicama 1952. godine te rano, kao i većina Ričičana, seli u Zagreb, a po završetku školovanja radi kao visokopozicionirani službenik u tvornici Nikola Tesla. Nakon Domovinskog rata aktivnije se posvećuje boćanju te uz još nekoliko entuzijasta osniva Boćarski klub HVIDR-a Trešnjevka, kako bi veterani i invalidi Domovinskog rata uz sportske aktivnosti što lakše i bezbolnije prevladali ratne traume i mnoge postratne probleme.
Jozo je jedan od idejnih začetnika i utemeljitelja Zavičajne udruge sv. Ivan Ričice u Zagrebu čiji je bio tajnik tri godine, a do svoje prerane smrti 2012. i jedan od najaktivnijih članova Izvršnog odbora ove Udruge koja je, s pravom možemo reći, pod njegovim vodstvom, stasala u jednu od najaktivnijih i najbolje organiziranih zavičajnih udruga u gradu Zagrebu.

Vinko Pavić Povratak na vrh


Libar o ričičkim Pavićima

 |  Siječanj 30th, 2014  | 


U Zagrebu je iz tiska izišla knjiga „Povijest i rodoslovlje ričičkih Pavića“ autora Milana Lažete i Vinka Pavića.
Na 180 lijepo ukoričenih stranica formata 30 x 21 cm autori donose mnoštvo korisnih podataka, dokumenata, fotografija i ilustracija o ričičkim i podbiljskim Pavićima kao i grafički prikaz rodoslovlja od prvog spomena Pavića u Ričicama (1725.) do današnjih dana. U nekoliko poglavlja autori su donijeli kratki prikaz povijesti Ričica, podrijetlo i nastanak prezimena Pavić, sistematski obradili podrijetlo plemena ričičkih Pavića, Paviće u Ričicama i Podbiloj i rodoslovno stablo gotovo tisuću osoba ovoga prezimena rođenih u Ričicama i Podbiloj.
„Čitajući knjigu Povijest i rodoslovlje ričičkih Pavića autora Milana Lažete i Vinka Pavića kao da nam se pred očima duše odvija rijeka života, rijeka milosti u koju smo i sami uronjeni dok i mi, poput naših predaka, ne uronimo, dok se ne izlijemo u more vječnosti, u samoga Gospodina Boga“ – riječi su to prof. dr. Mladena Parlova u predgovoru spomenute knjige.
„…Autori, Milan Lažeta i Vinko Pavić, ne pričaju priču, premda ni ona nije posve odsutna. Oni na znanstven način izlažu činjenice, povijesne podatke, služeći se svim mogućim izvorima, objavljenima i neobjavljenima. I to je velika vrijednost i prednost ove knjige“, ističe u nastavku predgovora prof. dr. Parlov. Autori su u ovu knjigu uložili veliki trud istražujući Župne matice, katastarske zapise i razne arhivske podatke u Ričicama, Viru, Zadru, Splitu, Makarskoj, Sinju, Zagrebu itd. kako bi živući ričički i podbiljski Pavići razasuti diljem Hrvatske i svijeta što bolje upoznali vlastite korijene i time vlastitu životu dali dublji smisao i vrijednost.
Pouzdano je utvrđena veza između ričičkih Pavića i onih u Bugojnu, odnosno njegovoj široj okolici, kao i vrijeme seobe dviju brojnijih ričičkih obitelji u Skopaljsku dolinu pa ovaj rad može biti od izuzetne koristi živućim Pavićima i u ovim bosanskohercegovačkim mjestima. Ovim je rodoslovljem obu
hvaćeno i „obrađeno“ oko tisuću osoba u deset naraštaja koliko ih se tijekom gotovo 300 godina u Ričicama i Podbiloj izrodilo od Petra i Marka, dvojice braće koji 1725. trajno doseliše u Ričice s prostora Sinjske krajine. RIM Povratak na vrh




Obilježavanje 24. godišnjice utemeljenja HDZ-a za Imotsku krajinu

 |  Siječanj 30th, 2014  | 

Za nedjelju je zakazana svečana sjednica svih općinskih i gradske organizacije HDZ-a u sklopu proslave 24. obljetnice utemeljenja te stranke za Imotsku krajinu. Svečanom skupu nazočit će predsjednik Tomislav Karamarko i glavni tajnik Miljan Brkić. Svečana sjednica održat će se u nedjelju 19.1.13. s početkom 18 h u gradskom kinu Imotski.Povratak na vrh



Pogodila je sačma iz lovačke puške – stablo oraha spriječilo kišu metaka!

 |  Siječanj 28th, 2014  | 

Prošla nedjelja, negdje oko 11 i 30. Petra Šućur (36) iz Prološca stajala je ispred svoje kuće koja je još u izgradnji, radujući se još jednom neobično lijepom danu ovoga siječnja. I kada odjednom prasak. „Da, bila sam uz bazen koji je u izgradnji i čula sam pucanj, a trenutak nakon toga, kao da je kuću zasulo neko sitno kamenje.

Tek kada sam vidjela da mi podlaktica krvari, shvatila sam da je odnekud doletjela sačma iz lovačke puške. Stajala sam bočno i orah moje susjede bio je upravo nasuprot mene. Na stotinjak metara dalje prema zapadu vidjela sam trojicu ljudi, lovaca. Nije bilo vremena za razmišljanje, otišla sam na hitnu u Imotski, potom u Split na rendgen, gdje su mi rekli da su to samo ogrebotine. No, moja majka je liječnica i kada je vidjela snimke zaprepastila se. U ruci mi je bila sačma. I sada opet moram u Split specijalistu, vidjeti kako će se to izvaditi. Sto i jedan problem!“ priča nam Petra Šućur, još uvijek pod dojmom nedjeljnog događaja.

„Došla je policija, sve su snimili i zapisali te konstatirali, kako je 90 posto sačme iz puške ostalo na orahu. Desetak posto prošlo je pored njega, oštetilo jedan dio moje kuće te je jedan manji dio pogodio mene. Da sam, tako tvrde, bila svega pola metra desno ili lijevo od mjesta gdje sam stajala, sačma koja je pogodila moju kuću, pogodila bi mene!“ O ovom događaju oglasila se i policija priopćenjem u kojem se navodi da je 66-godišnjak iz Prološca Donjeg hicem iz lovačke puške lakše ozlijedio u ruku 36-godišnju ženu. Pušku posjeduje legalno, a protiv njega biti će podnesena kaznena prijava zbog dovođenja u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom i sredstvima.

Ovaj događaj, kaže Petra izazvao negodovanje i među njenim susjedima, a slično se dogodio i prije petnaestak dana njenoj susjedi, kada je sjedila na balkonu. Sačma ispaljena iz lovačke puške završila je, nasreću, u ogradi balkona.

Inače, doznaje se neslužbeno da je grupa lovaca, među kojima je bio 66- godišnjak učlanjena u Lovačku udrugu Ričina, koja broji 172 registrirana lovca. Udruga je za svoj predan rad do sada dobila nekoliko vrijednih priznanja pa je bilo zanimljivo čuti što o ovom događaju govore odgovorni u društvu.


Povratak na vrh